Odvikavanje od alkohola kroz duhovnu praksu

SSRF objavljuje ovakve studije slučaja sa namerom da čitaocima pruži usmerenje povodom problema u životu koji se mogu manifestovati na fizičkom ili psihološkom nivou, a koji svoj stvarni uzrok imaju u duhovnoj dimenziji. Kada je uzrok problema duhovne prirode, primetili smo da primena duhovnih metoda isceljivanja daje najbolje rezultate. Kod fizičkih i psihijatrijskih oboljenja, SSRF savetuje nastavak primene konvencionalnih metoda lečenja, zajedno sa primenom duhovnih mera isceljivanja. Čitaocima se savetuje da bilo koju duhovnu meru isceljivanja primenjuju prema svom nahođenju.

1. Uvod

Bez obzira na to da li ponekad popijemo u društvu ili nam je dijagnostikovan poremećaj upotrebe alkohola (PUA), konzumiranje alkohola može imati ozbiljne posledice po fizičko i mentalno zdravlje. Ljudi koji se bore sa alkoholizmom mogu potvrditi kako ih zavisnost od alkohola čini toliko bespomoćnim da je čak i normalno funkcionisanje teško bez konzumiranja alkohola. Duhovnim istraživanjem otkrili smo da je osnovni uzrok zavisnosti često duhovne prirode.

Pred nama je studija slučaja gospodina Fintana Kene iz Irske (iskazana njegovim rečima) koja pokazuje kako je moguće odvići se od alkohola obavljanjem duhovne prakse.

2. Rano detinjstvo

Ja (Fintan) sam rođen 1976. godine u Irskoj, 30 km od Dablina, kao najstarije od četvoro dece. Moja porodica je bila vrlo religiozna, posebno bake i dede. Kada sam imao 11 godina, sećam se da sam odlazio na mise, nikome govoreći o tome, jer sam tamo osećao mir. Niko nije znao za to i to sam nastavio da radim dugi niz godina, sve do kasnog tinejdžerskog doba. Bio sam vrlo stidljiv i nisam preterano uživao u školi.

Većinu svojih ranih godina proveo sam igrajući fudbal posle škole i tokom vikenda. Nakon što sam završio školu,  radio sam u fabrici a zatim sam se sa 19 godina preselio u London, gde sam radio na gradilištima.

3. Početak zavisnosti od alkohola

Tokom odrastanja bio sam veoma stidljiv i imao sam neki oblik društvene anksioznosti, posebno prilikom upoznavanja novih ljudi. Igranje fudbala mi je dalo dobru priliku da se sprijateljim sa ljudima u Londonu. Među Ircima koji su tamo živeli postojao je običaj pijenja, i ja sam počeo da se družim sa njima i pijem tokom vikenda, obično trošeći većinu svoje zarade na to. Alkohol mi je pomogao da se osećam prijatnije u društvu. U ovoj fazi nisam imao misli o Bogu i moje opijanje se pogoršavalo. Petkom posle posla, subotom i nedeljom bio sam u pabu, a ponedjeljkom bih odlazio na posao izrazito mamuran. Mnogo puta nakon pijanstva imao bih nesanice, paralize tokom snu i noćne more.

Tri godine kasnije, 1999. godine, vratio sam se u Irsku. Moja navika pijenja nastavila se i narednih godina, i ja se vikendima nisam vraćao kući. Kako sam postajao stariji, tako je mamurluk postajao sve teži. Nakon 3 dana pijenja preko vikenda ne bih mogao da spavam i imao sam noćne more. Kada bih se ujutro probudio, pokušao bih da se prisetim kako sam se vratio kući, s kim sam razgovarao prethodnog dana i gde sam pio. Kao rezultat višesatnog opijanja često bih bio potpuno bez svesti.

4. Početak depresije zbog zavisnosti od alkohola

Svoju sadašnju ženu Taru upoznao sam 2001. godine. Vremenom smo dobili i decu što mi je donelo i više odgovornosti. U posebnim prilikama popili bismo nekoliko pića, a naredni dan ja bih sebično, bez imalo osećaja odgovornosti, otišao u pab. Nikada nisam bio u stanju da odem na piće samo jedno veče, već bih odlazio 2 ili 3 večeri za redom i niko nije mogao ništa da mi kaže. Voleo sam vreme koje sam provodio pijući, ali bih posle toga bio u veoma depresivnom stanju. Bio sam vrlo sebičan, a imao sam i puno ljutnje, ponosa, negativnih misli i nesigurnosti. Kada je 2007. godine građevinsku industriju pogodila recesija, počeo sam da vozim taksi, što je podrazumevalo da moram da se odreknem alkohola jer mi je trebala jasnoća uma kako bih mogao da vozim na duže vremenske periode. Nepotrebno je i reći da mi je ovo veoma teško palo.

5. Susret sa Božanskim

Tokom 2009. godine, dobili smo četvrto dete, ćerku koja se rodila sa urođenom srčanom manom, i trebalo je da bude podvrgnuta operaciji pre svog prvog rođendana. Bila joj je neophodna intenzivna briga kod kuće, i nedeljne posete bolnici. Iako je to bilo zabrinjavajuće, tokom te godine, Tara i ja smo osetili duboki mir. Osećao sam kako je moj ego ostavljen po strani i kako živimo potpuno u sadašnjem trenutku. Ovo me je takođe navelo da verujem da mi ipak ne kontrolišemo sve u svom životu. Sećam se da sam pomislio kako bi bilo sjajno kada bismo mogli stalno ovako da živimo.

Narednih 12 godina vozio sam taksi u Dablinu, često radeći duge smene od 10-16 sati na dan, a sve to kako bismo mogli da platimo račune. Naš porodični dom je bio prilično duhovno negativan. Televizor je bio uključen ceo dan, bilo je svađa i jedno od naše dece je često imalo noćne more. Moje epizode opijanja postale su ređe. Međutim, nisam mogao da se u potpunosti odreknem alkohola, te sam koristio svaku priliku da pijem. Radio sam puno, ustajao u 4 sata ujutro i radio po 12 sati dnevno, i moj um se nalazio u vrlo negativnom stanju jer sam cele dane provodio vozeći, u trci za novcem. Taksi industrija je bila veoma konkurentna, a ja sam često imao izlive besa prema drugim vozačima dok smo se borili za mušterije. Vikendima sam decu vodio na sport i gledao ih kako igraju. Ipak, vreme koje sam provodio sa porodicom bilo je nekvalitetno, a vikende sam često koristio kako bih se naspavao.

6. Početak duhovne prakse i odvikavanje od alkohola

Tokom 2014. godine Tara je sa prijateljima otišla na hodočašće u Lurd (u Francuskoj). Kada se vratila pitao sam je kako je bilo, i ispričala je da je imala snažno iskustvo u svetilištu gde je počela da plače bez ikakvog vidljivog razloga, što je trajalo nekoliko minuta. Ovo sam prihvatio krajičkom uma pošto sam još uvek verovao u Boga, iako nisam praktikovao Duhovnost. Pokušao sam da meditiram, da slušam opuštajuću muziku, da idem u teretanu, čak sam probao i reiki. Zaključio sam da su sve ovo kratkotrajna rešenja. Do tada sam već odustao i od fudbala jer sam imao 37 godina. Tražio sam taj duševni mir i izbavljenje od anksioznosti i negativnih misli.

I tako, opet sam uzeo Bibliju u ruke i počeo da je čitam na poslu za vreme pauze. Pokušao sam da je pročitam od korica do korica. Učenje mi nikad nije išlo i često bih zaboravio šta sam pročitao prethodne nedelje ili bih izgubio koncentraciju i zaspao. Redovno sam odlazio na mise. Molio bih se Bogu govoreći, „Hajde Bože, u životu mora da postoji nešto više od ovoga”, ili „Hajde Bože, učinio sam što sam mogao”. Imao sam duboki osećaj da ću morati da učinim više od ovoga. Bilo je to otprilike baš u vreme kada sam naišao na veb stranicu SSRF-a. Ne mogu se tačno setiti kako, ali znam da je bilo preko društvenih mreža. Mogao sam odmah da se poistovetim sa sadržinom članaka. Čitao sam o uzrocima zavisnosti i sudbini i postavio sam nekoliko pitanja u rubrici Postavite pitanje koja se nalazila na stranici SSRF-a. Kada sam pročitao da koren alkoholizma može biti duhovne prirode i da duhovna praksa može pomoći u odvikavanju od alkohola, započeo sam duhovnu praksu. Prema preporuci SSRF-a, počeo sam sa pojanjem Božjeg Imena. Božjom Milošću, potpuno sam prestao da pijem alkohol avgusta 2016. godine. Saznao sam uzroke mnogih svojih problema i pronašao efikasne metode za njihovo prevazilaženje.

Verujem da je Bog tada odgovorio na moje molitve.

7. Transformacija kroz duhovnu praksu nakon prestanka konzumiranja alkohola

Godinu dana kasnije, posetio sam Centar za istraživanja zasnovana na Duhovnoj nauci i Ašram u Indiji da bih prisustvovao radionici. Ašram se činio kao potpuno drugačiji svet, daleko od prometnih ulica Dablina; tragaoci su svi odreda bili dobrodušni i svi su praktikovali Duhovnost. Radionica je bila izvrsna, naučio sam sve o manama ličnosti koje sam imao, te kako da pojem za brži duhovni napredak.

Paratpar Guru: Guru najvišeg reda, odnosno iznad 90% duhovnog nivoa.

Tokom jedne od mojih poseta Ašramu, imao sam sreće da upoznam Paratpar Gurua Dr. Atavlea. Tom prilikom osetio sam jako puno pozitivne energije u prostoriji. Za vreme satsanga, u početku sam osećao neugodnost i jaku toplinu na zadnjoj strani glave i vrata. Bio sam nemiran i tada sam shvatio da se ovo dešava zbog izloženosti vrlo snažnoj isceljujućoj energiji koja je dolazila od Paratpar Gurua Dr. Atavlea.

Sutradan sam sedeo sa nekoliko drugih tragalaca, ali u stvarnosti nisam slušao šta su pričali. Zagledao sam se kroz prozor misleći na Boga, kada sam odjednom zaplakao bez ikakvog razloga. Grudi su mi se  napunile snažnom emocijom, a iz očiju su tekle suze. Ostali tragaoci su se samo osmehnuli, ne govoreći ništa. Saznao sam da je to duhovna emocija (bhav). Ovo je povećalo moju veru u Boga i setio sam se da jeTara imala isto iskustvo ranije u Lurdu.

Nakon ove radionice u Goi u Indiji koja mi je promenila život, vratio sam se kući i počeo ozbiljno da praktikujem Duhovnost. Imali smo nedeljne duhovne sastanke sa odgovornim tragaocima i tu sam puno naučio o svojim manama ličnosti, koje su me sprečavale da budem srećan, poput ponosa, očekivanja od drugih i straha od javnog nastupa. Takođe sam saznao da su duhovi preminulih predaka nepovoljno uticali na moju porodicu i mene.

Ujutro pre odlaska na posao počeo sam svakodnevno po 15 minuta da primenjujem duhovne tehnike isceljivanja. Primenjivao sam i tretman kutijama, pojanjepaljenje SSRF-ovih štapića za pročišćavanje prostora. Kada bih se vratio s posla, svaki dan bih primenjivao tretman slanom vodom. Tokom sledećih nekoliko meseci, postepeno sam povećavao vreme koje sam provodio praktikujući duhovne mere isceljivanja, prvo na 1 sat, a zatim i na 2 sata. Znao sam da deluju jer sam neprestano zevao, a naučio sam da je to znak isceljivanja. Pojao sam Božje ime prema religiji rođenja i zaštitnu Data pojalicu za zaštitu od ometanja suptilnih tela preminulih predaka. Osećao sam da se moja koncentracija postepeno popravlja. Nisam više imao nikakvog interesa da ponovo pijem. Iznenadilo me je što je odvikavanje od alkohola bilo ustvari vrlo jednostavno nakon započinjanja duhovne prakse.

Tokom 2018. godine, tj godinu dana kasnije, sa suprugom sam ponovo posetio Ašram. Tokom 2019. godine doveo sam i svoja 3 sina.  Svi su doživeli izvanredno iskustvo. Bili su zadivljeni kada su upoznali Svece u Ašramu. Sledeći put kada sam sreo Paratpar Gurua Dr. Atavlea, osetio sam duboki mir na satsangu. Rečeno mi je da duhovno dobro napredujem.

8. Trenutna situacija

Tokom 2018. godine odustao sam od posla sa punim radnim vremenom kako bih se posvetio svom jednogodišnjem sinu. Tara je nakon rođenja deteta želela da zadrži svoj posao i to mi je omogućilo da unapredim svoju duhovnu praksu i pomognem više u širenju Duhovnosti. Moj sadašnji glavni cilj u životu je da duhovno napredujem ka Bogu i da pomognem drugima da čine isto. Moja vera se povećala i izražavam neizmernu zahvalnost Paratpar Guruu Dr. Atavleu za pomoć u prevazilaženju prepreka u mom životu kroz stalno usmerenje koje sam dobijao na onlajn duhovnim sastancima, primenjujući autosugestije i radeći duhovne mere isceljivanja. Poslednjih 5 meseci 2019. godine, imao sam osećaj da sam u stanju puno više da pomognem drugima i da su se ometanja negativnih energija smanjila.

9. Poboljšanja od početka duhovne prakse

Otkako sam započeo duhovnu praksu, shvatio sam ne samo da sam mogao da prevaziđem zavisnost od alkohola, nego su i mane ličnosti, za koje sam imao utisak da nikada neće nestati, počele da se značajno smanjuju.

9.1 Odvikavanje od alkohola

Duhovna praksa mi je spasla život.

Osećam da bez duhovne prakse ne bih imao duhovnu energiju da se odreknem zavisnosti od alkohola i to bi mi uništilo život.

9.2 Prevladavanje straha od javnog nastupa

Oduvek sam bio rezervisan, naročito kada sam prisustvovao velikim događajima gde bi bila velika gužva. Bio sam veoma uzdržan pri upoznavanju ljudi. Biti u stanju ustati i govoriti pred velikim brojem ljudi nešto je čemu sam se oduvek divio kod drugih, ali sebe nisam mogao ni da zamislim u tome. Naučio sam da je to glavni kamen spoticanja u mom životu i trebalo je da prevaziđem ovu prepreku. Počeo sam da radim A3 Autosugestije

Otprilike 6 meseci kasnije, pojavila se još jedna prilika, gde je zatraženo da idem u srednje škole i razgovaram sa maturantima. To mi je dalo povod za brigu, ali sam shvatio da je to još jedan test. Nastavio sam sa autosugestijama i sve je prošlo u redu. Osećao sam da postoji puno slučajeva kada sam jasno mogao da videim Božju ruku na delu.

Nikada nisam mislio da ću ovo reći, ali danas sam sa sigurnošću govorim pred velikim brojem ljudi i nesigurnost koju sam ranije imao je gotovo potpuno nestala.

9.3 Doživljaj smirenosti kroz pojanje              

Um mi je uvek bio zaokupljen i mučilo bi me beskrajno puno misli koje su po prirodi često bile negativne. Na poslu bih imao izlive besa bez ikakvog vidljivog razloga. Dok sam vozio taksi, bio bih agresivan prema drugim vozačima dok smo se borili za mušterije. Kada bih pokušao da čitam Svete tekstove, nisam mogao da se skoncentrišem na više od jednog pasusa. Moj um bi odlutao razmišljajući o svakodnevnim stvarima, a vreme predviđeno za čitanje teksta provodio bih u sanjarenju.

Kada sam započeo sa pojanjem, shvatio sam da je to jednostavan alat koji ne zahteva puno truda. Mogao sam da pojem bilo kad i bilo gde. Počeo sam da pojem za vreme taksi vožnje. Takođe, pojao sam ujutro dok sam radio duhovne mere isceljivanja kako bih uklonio negativnu energiju iz mog uma i intelekta. Kasnije sam saznao da su beskrajne negativne misli koje sam imao bile prisutne zbog suptilnog negativnog omotača oko mene. Nakon nekoliko meseci redovnog obavljanja mera duhovnog isceljivanja, primetio sam da su misli počele da se smanjuju. To me je ohrabrilo i produžio sam vreme posvećeno merama duhovnog isceljivanja. Na poslu sam se osećao puno mirnije. Prestao sam da slušam radio u kolima. Redovno ponavljajući autosugestije prestao sam da reagujem na agresivne situacije na putu, kao i na negativne komentare nezadovoljnih mušterija. Pojanje mi je pomagalo da pročistim um, a autosugestije su pomagale u otklanjanju onih mana ličnosti zbog kojih bih mogao da reagujem. Za vreme pauze i dok je auto bio parkiran, palio sam SSRF-ove mirisne štapiće. Tako je moja vožnja postala manje naprasna nego ranije.

Drugi putnici bi često govorili da se u automobilu osećaju stvarno mirno i to je često podsticalo razgovor o isceljujućoj prirodi SSRF-ovih mirisnih štapića i SSRF-ovoj veb stranici.

10. Završne misli

Da sam imao nešto od ovog znanja o Duhovnosti u mladosti, sigurno sam mogao da donesem mudrije odluke, zasnovane na znanju i činjenicama. Zahvalan sam što sam doživeo ovu pozitivnu promenu u životu i iskreno se nadam da ovaj članak može pomoći drugima na njihovom duhovnom putovanju kroz život.