1-SRP_auritro-transformation

1. Uvod

Duhovna praksa je u potpunosti promenila moj život. Zbog brojnih i raznih okolnosti u mom životu, on je postajao sve gori i gori pre nego što sam započeo duhovnu praksu. Posle toga mi se život potpuno okrenuo u pozitivnom smeru. Ovo je rezime onoga kroz šta sam prošao pre i posle započinjanja duhovne prakse.

2. Okretanje alkoholu i korišćenje droga

Moj život je tokom školskih dana bio kao i svaki drugi. Bio sam pristojan, dobar učenik. Pred kraj srednje škole sam počeo da povremeno pijem alkohol i imao sam želju da probam i drogu. Želeo sam to jer su i drugi učenici koje sam poznavao radili isto. Za drogu i alkohol sam počeo da se zanimam zbog neznanja i iz radoznalosti.

Neobično, ali otprilike u isto vreme pročitao sam prvu knjigu koju je napisao Svetac, “Biografija Njegove Svetosti Ramakrišna Paramahanse”. Tekst je na neki način probudio u meni želju za spoznajom i iskustvom Boga, ali nisam imao ideju kako to da ostvarim.

Na internetu sam čitao o upotrebi raznih droga i pročitao kako neki ljudi kažu da je moguće pronaći Boga upotrebom droga. Porastao mi je interes za tu temu i počeo sam da razmišljam o psihodeličnim drogama poput LSD-a kako bih dobio iskustvo Boga. Pokušao sam da meditiram, radim duhovnu praksu na razne načine, ali je to bilo teško zbog mojih loših navika. Zbog toga sam pomislio kako bi droge bile dobar način za zadovoljenje radoznalosti.

3. Drogama do Boga

Početkom 2007. godine pronašao sam način kako da nabavim LSD i tada je započelo najmračnije razdoblje u mom životu. Drogom nisam dobio iskustvo Boga, umesto toga droga me je postepeno  emocionalno sve više osakaćivala, a kako sam kasnije naučio, osakatila me i duhovno. Pokušao sam da meditiram pod uticajem marihuane i LSD-a. Preplavljivali su me jaki osećaji posle kojih sam danima osećao slabost i iscrpljenost . Pojavila se nesanica, a tokom spavanja sam imao čudne snove. Bilo mi je teško da se normalno družim što pre nije bio slučaj pa sam se potpuno zatvorio prema drugima. Sećam se kako sam jednom pomislio da više ne znam ni da razgovaram s ljudima. Postajao bih izuzetno emotivan oko malih stvari što je bilo potpuno suprotno mojoj prirodi.

Intuitivno sam počeo da shvatam da me nešto ometa, ali bez znanja o suptilnim dimenzijama nisam znao šta da uradim da izađem iz tog stanja. Neko vreme sam prestao da uzimam drogu. Usmerio sam se na drugačije oblike duhovne prakse o kojima sam čitao na internetu ili u duhovnim knjigama kako bi mi bilo bolje. Ponekad sam osećao olakšanje na nekoliko dana, ali simptomi bi se uvek vraćali. Nekad mi se događalo da ne mogu da se suzdržim od uzimanja alkohola ili marihuane i tako bih se vratio starim navikama.

4. Zabavama do uživanja u životu

Posle diplomiranja na fakultetu nisam više imao prijatelje iako sam bio popularan u srednjoj školi. Shvatio sam šta su mi napravile psihodelične droge, ali sam zaključio da je rešenje u konzumiranju alkohola i uživanju u zabavama, kako bih nadoknadio ono što sam propustio na fakultetu. Povezao sam se s ljudima koje sam pre poznavao preko Fejsbuka i odlučio da idem na svaku zabavu za koju sam čuo. U svom umu sam želeo da se udaljim od onog što sam postao na fakultetu. Osećao sam da je ovo najbolji put.

Neizbežno, počeo sam da koristim teže droge poput kokaina, raznih tableta i tada su stvari krenule nizbrdo.

Iako mi je na početku bilo zabavno jer je sve bilo novo, zabava je ubrzo nestala i počeo sam iznutra da osećam prazninu. Nisam shvatao da je moj nivo sreće i zadovoljstva već bio nizak, a opadao je još više.

5. Hapšenje

U međuvremenu sam počeo da pohađam poslediplomske studije. Zapravo se nisam fokusirao na to. Bio sam više usmeren na zabave. Mnogo puta bih posle konzumiranja alkohola vozio auto ne mareći za posledice. Jednom prilikom su me uhapsili zbog vožnje u alkoholisanom stanju. Bio sam uplašen i zbunjen. Kada sam izašao iz zatvora pomislio sam da je to samo slučajnost i da se tako nešto više neće dogoditi. U to vreme sam se prvi put susreo sa internet stranicom SSRF-a. Pomislio sam kako je sadržaj na stranici interesantan, ali iz nekog razloga još nije bilo pravo vreme da započnem duhovnu praksu.

Pokušao sam da se priberem posle zatvora i stvari su neko vreme zaista krenule na bolje. Sećam se kako sam u tom razdoblju bio srećniji, ali nisam bio potpuno uveren da treba da zauvek ostavim piće. Nekoliko meseci kasnije, posetio sam svoj rodni grad i našao se sa starim prijateljem. Odmah smo počeli da pijemo, uzimamo droge i počeo sam da ludujem po žurkma još intenzivnije nego ikada pre. Jedne noći dok sam u pijanom stanju vozio kući, uhapšen sam zbog vožnje pod uticajem alkohola po drugi put. U zatvoru u kojem sam zadržan su ovoga puta bili najgori kriminalci. Sećam se da sam obećao Bogu kako nikada više neću piti ako me izbavi iz zatvora. Međutim, kada sam izašao iz zatvora ponovo sam se vratio starim navikama.

Po naređenju suda, u moj auto je instaliran uređaj koji testira dah na alkohol pre vožnje. Koristio sam droge kako bih zaobišao uređaj ili bih pio i ne bih vozio. Jednom prilikom sam pio sa prijateljima i pomislio kako mogu da dunem u uređaj budući da je prošlo nekoliko sati od poslednjeg pića. Očitavanje na uređaju je bilo pozitivno i tada sam shvatio da će sud koji prati moj slučaj videti pozitivno očitavanje uređaja kada ga budu rekalibrirali (uređaj je potrebno rekalibrirati jednom mesečno i tada se vidi svako pozitivno očitavanje). Tada sam konačno shvatio da moram da prestanem da pijem i uzimam droge.

6. Preobražaj kroz duhovnu praksu

Bio sam uplašen i u tom trenutku sam znao da moram da se promenim. Odlučio sam, prestaću da pijem i uzimam droge. Tada sam se ponovo setio internet stranice SSRF-a. Pomislio sam kako bi bilo dobro da pokušam da radim šta piše na stranici jer do sada ništa drugo nije pomoglo. Započeo sam pojanje prema religiji u kojoj sam rođen i radio sam pojalicu Sri Gurudev Data nekoliko sati dnevno. Tada sam imao posao koji je zahtevao da vozim auto po gradu pa sam koristio priliku da pojem dok vozim. Uvideo sam kako pojanje ide lako i sve više sam uspevao da kontrolišem želju za pićem, što pre nije bio slučaj. Tokom pojanja sam osećao kako se ponekad dešava duhovno isceljivanje i želeo sam da ga doživim što više.

Nekoliko meseci posle, sud mi je odredio kaznu od pet dana zatvora zbog pozitivnog očitavanja alkohola. Pomislio sam kako je to nepravedno jer konačno pokušavam da se promenim. Nastavio sam sa pojanjem još marljivije zbog straha od zatvora i svega što bi u njemu moglo da mi se dogodi. Nedelju dana pre odlaska u zatvor pridružio sam se prvom SSRF satsangu preko skajpa. Sećam se kako sam pomislio da su tragaoci na satsangu bili vrlo ohrabrujući i prijateljski raspoloženi.

Kada sam otišao u zatvor, osetio sam kao da me neka sila štiti. U zatvoru sam video kako se zatvorenici tuku i svađaju. Mene niko nije uznemiravao. Određena mi je zatvorska ćelija sa starijim zatvorenicima iako sam imao 23 godine. Većina njih nije želela da pravi probleme. U zatvoru sam nastavio da pojem i osetio sam kako me Bog čuva. Čak su me pustili iz zatvora dva dana ranije.

Kada sam izašao iz zatvora osetio sam da zahvaljujući Bogu imam novu priliku u životu. Kontaktirao sam putem e-maila jednog SSRF tragaoca i postavio mu pitanja o duhovnoj praksi. Nastavio sam pojanje i jednom nedeljno sam prisustvovao severnoameričkim satsanzima. Tragaoci koji su vodili satsang su mi mnogo pomogali. Objasnili su mi kroz šta sam prošao i da je to bilo ometanje negativne energije i dali mi duhovno rešenje za moje probleme.

Uz stalno prisustvovanje satsanzima, započeo sam i druge korake duhovne prakse kao Služenje Istini (satseva), otklanjanja mana ličnosti, otklanjanje ega, buđenje duhovne emocije itd. Primetio sam da svi problemi polako nestaju. Nisam više imao želju za alkoholom i zabavama. Nesanica je nestala i mogao sam da razgovaram sa ljudima lako i jednostavno bez uzimanja alkohola ili droge.

Činilo mi se da što sam više radio duhovnu praksu, više sam mogao iskusiti sreću i Blaženstvo.

7. Poseta duhovnom centru SSRF-a

U julu 2011. godine prvi put mi se pružila prilika za posetim SSRF istraživački centar u Indiji. To iskustvo je u meni ostavilo dubok utisak. Iskustvo nije moguće dočarati rečima. Ozbiljno sam se trudio u procesu otklanjanja ličnih mana i ega, što je neophodni deo naše duhovne prakse. Počeo sam da se trudim i u širenju Duhovnosti kako nam je rečeno i svaki put posle toga sam imao dubok osećaj Blaženstva koji ne mogu da opišem rečima.

Sledeću priliku za putovanje u SSRF istraživački centar sam imao u januaru 2012.  godine. Mogao sam da ostanem duže vreme. Tada sam u potpunosti uronio u duhovnu praksu prema osam aspekata puta milosti Gurua (Gurukrupajoga) i osetio kako se polako menjam iznutra.

Jednom prilikom jedan tragalac me je pitao šta me dovelo u SSRF, pa sam mu ispričao kroz šta sam sve prošao. Dok sam govorio osetio sam lakoću i neku pozitivnu energiju kako govori kroz mene. Na kraju, tragalac je rekao da se to dogodilo samo zahvaljujući Bogu.  Bio sam zahvalan Bogu za sve što je učinio za mene. U tom trenutku sam se rasplakao i osetio kako me iznuta ispunjava zlatna svetlost. To je bilo moje prvo iskustvo ispoljene duhovne emocije.

Posle nekoliko meseci u SSRF istraživačkom centru počeo sam s molitvama za predavanje Bogu. Prvi put kad sam uradio molitvu predavanja, predao sam Bogu svoje telo, um i intelekt na suptilnom nivou. Doslovno sam osetio predavanje. Osetio sam kako me ispunjava snop zlatnog svetla. Sećam se da je taj osećaj bio u meni duže vreme, a molitve su se celu nedelju odvijale sličnim intenzitetom. Rekao bih Bogu da ne znam ništa, ne mogu ništa i da nemam ništa, molim Ga da me nauči kako da radim duhovnu praksu. Prilikom molitve izgubio bih svest o telu. Posle bih primetio kako mi suze duhovne emocije teku niz lice.

Molitve su ostavile trajnu impresiju u mom umu i razvile želju da se više trudim u duhovnoj praksi. Čak sam i izgledao drugačije. Moja potreba za duhovnim isceljenjem se smanjila. Kada sam se vratio u SAD, osećao sam kao da sam druga osoba. Imao sam veći fokus i želju za duhovnom praksom. Osećao sam povezanost s Bogom kakvu nisam imao pre odlaska u SSRF centar za duhovna istraživanja. Iznutra sam znao da Bog stvarno sluša moje molitve.

Dobio sam i treću priliku da posetim SSRF centar za duhovna istraživanja u decembru 2013. godine. Tada sam ostao tri meseca. Ova je poseta razlikovala od prethodnih. Dok je prethodna poseta, kako mi se činilo, bila vezana za razvoj duhovne emocije, ovog puta je bila za otklanjanje ega. Bog me je stavljao u razne situacije koje mi je bilo teško da prihvatim. Neprekidno sam se molio i održavao komunikaciju s Bogom kako bih ostao stabilan. Uistinu, Bog mi je tada dao sposobnost da prihvatim situacije i radio je duhovnu praksu kroz mene.

8. Vreme promene

Jedna od pozitivnih stvari koje su se dogodile na ovom duhovnom putovanju je što sam se oženio sa tragateljkom. Ona je napredniji tragalac i ima ometanja negativnom enegijom, tako da se otklanjanje ega kod mene odvijalo velikim delom kroz prilagođavanje situacijama u kojima je ona imala povećana ometanja. Puno sam naučio o sebi, kako trebam da se menjam kroz takve situacije. Još uvek učim.

Po povratku u SAD još prolazim kroz proces otklanjanja ega. Taj proces sada već ima pozitivan uticaj na mene. Lična mana besa kog imam otkad znam za sebe, počela je da slabi. Mogu više da se prilagodim drugima i uopšte sam puno pozitivniji i onda kada se stvari ne odvijaju po mojoj volji.

Kada pogledam unazad ko sam bio na početku duhovne prakse, mogu iskreno reći da sam prošao dugačak put od nesrećne osobe uhvaćene u tamasik aktivnosti do pozitivne osobe koja radi duhovnu praksu. Takva promena moguća je jedino Božjom milošću. Ako neko može da uradi toliko pogrešnih odluka poput mene i posle toga dobije Božju milost, osećam da to svako može.

Molim se da svi koji čitaju ovaj članak, pa čak i oni koji se nalaze u teškim situacijama u kojima misle da nema izlaza, započnu duhovnu praksu kako bi spoznali Boga. Duhovnom praksom moći će da prevladaju sudbinu, mane ličnosti i ego, da iskuse Blaženstvo, što ja doživljavam svakodnevno. Iskreno se zahvaljujem Bogu što me promenio.

– G. Auritro Malik, SAD