Oporavak od dugotrajnih simptoma tifusne groznice pomoću gomutre

SSRF objavljuje ovakve članke s namerom da pomogne pojedinim čitaocima u rešavanju problema koji se ispoljavaju na fizičkom ili psihološkom nivou, a mogu da imaju duhovni uzrok. Uočili smo da se duhovnim isceljivanjem postižu najbolji rezultati kada je uzrok duhovne prirode. SSRF savetuje da se u lečenju fizičkih i psihičkih bolesti, uz duhovno isceljivanje nastavi i sa konvencionalnim lečenjem. Čitaocima se savetuje da započnu s bilo kojim oblikom duhovnog isceljivanja prema vlastitom izboru.

Ovo je analiza slučaja gospođe Švete Čobej, koja je bila blizu smrti zbog dugotrajne bolesti dijagnostikovane kao tifus, kada joj ni jedan lek koji je uzimala nije pomogao. Svesna da bi problem mogao da ima barem delimično korene u duhovnoj dimenziji započela je da primenjuje neke mere duhovnog isceljivanja. Ovo je priča ispričana njenim rečima o ozdravljenju isključivo pomoću duhovnih mera.

Dok sam pohađala Univerzitet u Nju Delhiju 2002. godine, obavljala sam i služenje Istini širenjem Duhovnosti prema smernicama Njegove Svetosti Dr. Đajanta Atavlea. Bila sam s drugim tragaocima u seva kendri (mesto gde tragaoci grupno obavljaju služenje vezano za širenje Duhovnosti). Jedne sam večeri osetila laganu groznicu, ali zanemarila sam je i nastavila sa satsevom (služenje apsolutnoj Istini) Kasnije, iste večeri temperatura je opala. Posle toga, temperatura se svake večeri vraćala, pa sam uzimala  Paracetamol da je spustim. To se dešavalo pet do šest dana.

Zatim sam otišla u Varanasi, Indija, gde su bili potrebni tragaoci za satsevu (služenje apsolutnoj istini) u gradu. Čim sam stigla u grad zdravlje mi se znatno pogoršalo. Doktor u Varanasiju dijagnostikovao je tifus i započeo s lečenjem. Groznica nije padala pa sam sledećih 25 dana bila uglavnom zatvorena u sobi sa visokom temperaturom. Drugi tragaoci u seva kendri u Varanasiju preuzeli su brigu o meni jer sam bila onemoćala, izgubila sam apetit i jedva da sam mogla da jedem. Kako sam bila u seva kendri, tragaoci su vodili računa o primenjivanju raznih mera duhovnog isceljivanja i primenjivali su Sveti pepeo, puštali pojanje Božjeg Imena u pozadini i drugo. Ali, činilo se da ništa ne deluje i moje se stanje pogoršalo uprkos stalnim posetama doktora. Počela sam da zapadam u bunilo kakvo nastaje pri dužem trajanju bolesti. Tokom dana ponekad nisam prepoznavala nikoga, vikala bih, bojala se ili govorila nerazgovetno. Posle 25 dana, tragaoci i moji roditelji odlučili su da je za mene najbolje da se vratim natrag kući, budući da je moj otac doktor i  da će moći da mi pruži bolju negu kod kuće.

Brat je došao u Varanasi da bi me odveo kući u Danbad, udaljen oko 400 kilometara od Varanasija. Vožnja vozom bila mu je prava noćna mora, jer sam celim putem buncala. Kada smo stigli u Danbad, brat mi je pomogao sa siđem s voza, a otac je bio šokiran videvši u kakvom sam stanju bila. Lice mi je bilo bledo, bila sam izuzetno slaba i u bunilu.

Lekovi koje sam uzimala nisu delovali pa mi je otac posle konsultacije s drugim lekarima prepisao druge, a savetovao se i sa psihijatrom radi pomoći zbog bunovnog stanja u kojem sam se nalazila. Groznica se nikako nije smanjivala. Sve to vreme nisam mogla ništa da jedem, pričala sam sama sa sobom, najveći deo dana bih prespavala, imala sam i noćne more, ustajala sam vrišteći i istrčavala bih tako iz kuće.

Kako cela moja porodica obavlja duhovnu praksu, uz lekove smo nastavili sa primenom duhovnih mera kao što su pojanje Božjeg Imena, paljenje mirišljavih štapića i primena Svetog pepela, ali činilo se da ništa ne pomaže. Dani su prolazili, a moje stanje je bilo sve vreme kritično. Isto je bilo i posle 25 dana provedenih kod kuće. Moja porodica je počela da se pribojava da neću preživeti.

Iznenada je moj otac došao na ideju da upotrebi Gomutru (urin indijskih krava) kao meru isceljivanja. Posle davanja lekova otac bi mi dao da popijem i kašičicu koncentrisane gomutre. Nedelju dana kako sam pila gomutru, po prvi put posle mesec dana buncanje se smanjilo i počela sam da dolazim k svesti. Iako sam bila prilično slaba, moja je porodica u kratkom vremenu uočila značajno poboljšanje u odnosu na prethodno stanje. Sledeće nedelje groznica je pala i moje se zdravlje postepeno povratilo. Iako je celokupno iskustvo bilo vrlo traumatično za moju porodicu, vera u duhovne mere isceljenja kao što je pijenje gomutre, posle ovog događaja se povećala.

SSRF’s komentari

  • Osnovni uzrok Švetinog tifusa bio je u potpunosti duhovne prirode, ali to svakako nije slučaj kod svih oboljenja od tifusa. Od toga je 50% duhovnih uzroka bilo izazvano ometanjima od preminulih predaka, a preostali deo odnosi se na razne duhovne faktore. Zbog toga su lekovi, koji bi inače pomogli, Šveti bili nedelotvorni.
  • Budući da je Švetin otac umro, nismo mogli da saznamo sve detalje lečenja. Ono što su svi vremenom primetili bila je velika promena na bolje posle upotrebe gomutre. Putem istraživanja zasnovanog na duhovnoj nauci potvrdili smo da su duhovne mere isceljivanja korišćene pre gomutre pomogle oko 70%. Ali, kada je gomutra uključena u mere duhovnog isceljivanja, ona je prevagnula u Švetinu korist i zaslužna je za 30% izlečenja. Slikovito rečeno, pijenje gomutre bila je slamka koja je preokrenula jezičak na vagi u slučaju Švetine groznice. Sve prethodno korišćene mere duhovnog isceljivanja imale su efekta, ali su se rezultati isceljivanja pokazali tek posle korišćenja gomutre.
  • Različite mere duhovnog isceljivanja imaju sposobnost borbe sa različitim tipovima negativnih energija. Samo duhovno uzvišena osoba može svojim razvijenim šestim čulom odrediti pravilne mere duhovnog isceljivanja za pojedini problem koji ima uzrok u duhovnoj dimenziji. U nedostatku takvih posebnih smernica, važno je birati između više ciljanih pristupa kako bi se osiguralo korišćenje svih poznatih duhovnih mera za borbu sa problemom za koji sumnjamo da je duhovne prirode.