Zahvalnost Bogu – koji je značaj?

 

1. Što je zahvalnost?

Bog nas je stvorio i dao nam razne stvari u životu, uključujući i sam život. Svakog jutra se budimo proživjeti novi dan zahvaljujući Njegovoj milosti. Ovaj život na Zemlji je dragocjen, jer je Zemlja jedina regija gdje se može obavljati duhovna praksa i ispuniti osnovna svrha života. Kada neka osoba radi nešto za nas, mi osjećamo zahvalnost. Međutim, većina nas nije navikla izraziti zahvalnost Bogu za sve što nam je dao. Izražavanje zahvalnosti Bogu, za sve razne stvari koje On radi za nas, zove se zahvalnost u duhovnoj praksi. Sposobnost da živimo u ovom osjećanju zahvalnosti važan je i suštinski dio tragateljevog duhovnog puta.

Realnost je takva da dok mnogi ljudi prihvaćaju Boga kao svog Tvorca, oni ne osjećaju potrebu izraziti Mu zahvalnost. Ovo je uglavnom zato što misle da se sve što im se događa u životu, ili barem većina svjetovnih stvari – dobrih ili loših, događa njihovom voljom. Oni će samo poslije velikih, neobičnih preokreta, poslije intenzivne molitve kao čudotvornog lijeka za veoma bolesno dijete oboljelo od neke neizlječive bolesti, iskazati zahvalnost Bogu. Međutim, čak i tada je sjećanje na Božju pomoć, ukazanu na tako očigledan način, kratkog vijeka i kako vrijeme prolazi osoba se vraća svojim starim navikama sve dok ga ne pogodi sljedeći veliki problem, kada se opet počinje moliti za božansku intervenciju.

U nižim etapama našeg duhovnog napretka, u današnje vrijeme, u prosjeku 65% događaja odigrava se zbog sudbine, a 35% kao akcije naše volje. Kako napredujemo duhovno, počinjemo osjećati Božje prisustvo u svojim životima. Kako doživljavamo Njegovo prisustvo, doživljavamo i Njegovu milost i osjećamo da je sve što se događa u našem životu Njegova volja. Tek poslije dostizanja duhovne razine od 60% čovjek počinje zaista cijeniti i osjećati ovu činjenicu. Zajedno s iskustvom dolazi zahvalnost u istinskom duhovnom smislu te riječi.

Tragatelj i pravi proučavatelj duhovne znanosti razvija stav da treba učiti iz svake situacije, dobre ili loše. Iz raznih situacija i problema u životu, on počinje učiti kako može razumjeti svoje mane i kvalitete. Na ovaj način on uči na čemu mora raditi da bi promijenio osnovu svoje osobne mane i da bi bolje razumio i bio svjestan svojih kvaliteta. Iz svih situacija u životu on dobiva putokaz da se usavrši, ne samo uvećavajući svoje trenutne kvalitete, nego zamijenjujući mane svoje osobnosti novim kvalitetima. On uviđa da mu Bog pomaže kroz sve situacije, dobre i loše, ojačati svoje tragalaštvo. U skladu s tim, on osjeća zahvalnost prema Bogu u svim situacijama i dobrim i lošim, kao što osjeća i Božju ruku u svom životu koja ga upoznaje sa situacijama i pruža mu mogućnost da shvati duhovne lekcije i učenja.

U većini slučajeva ova zahvalnost je usmjerena prema svom duhovnom vođi ili Guru-u. Molimo vas da pogledajte članak Tko je Guru? i kako On vodi tragatelja.

Da bi duhovno rastao tragatelj se treba izdignuti iznad svojih pozitivnih i negativnih emocija u koje je osoba koja nije tragatelj obično duboko upletena. Na ovaj način se razvija duhovna emocija (bhāv, bav), koja predstavlja osjećaj Božjeg prisustva svuda. Zahvalnost pomaže da se pojača duhovna emocija ili bhāv (bhav, bav).

2. Površna zahvalnost i duhovna emocija zahvalnosti

Zahvalnost izražena samo riječima je površna zahvalnost. U inicijalnim etapama duhovne prakse, čovjek se čak mora potruditi smisliti riječi da bi izrazio zahvalnost Bogu. Ipak, za naš duhovni napredak je važno da se potrudimo usaditi naviku da izrazimo zahvalnost u sebi.

U ovoj inicjalnoj fazi, odavanje zahvalnosti dolazi iz srca uglavnom onda kada možemo vrlo jasno vidjeti božanski utjecaj u našem životu. Ovo može biti u slučaju da netko koga volimo bude čudom izliječen nakon što su liječnici odustali i ostali bez nade ili je problem koji smo duže vrijeme imali iznenada olakšan poslije intenzivne molitve. U skoro svim drugim slučajevima mi odajemo zahvalnost, za razne stvari u životu i čak za sam naš život, na površnoj ili intelektualnoj razini.

Što se više udubljujemo u duhovnu praksu, otvaramo cijeli jedan novi svijet koji je do sada bio skrivan od nas. Dobivamo duhovna iskustva i ta duhovna iskustva su Božji način komuniciranja s nama. Postoji bezbroj sitnih, ugodnih iznenađenja u našem životu i mi polako, ali sigurno, osjećamo Božju ruku koja nas vodi u životu. Zahvalnost se počinje izgrađivati čak i za manje događaje u životu i stalnu božansku pomoć i ohrabrenje koje dobivamo kroz duhovnu praksu. Kada osjećamo zahvalnost i iskazujemo zahvalnost više puta tijekom dana, postepeno se razvija duhovna emocija zahvalnosti. Ovdje, kako je već objašnjeno u članku, postoji neprekidna svijest, prije, za vrijeme i poslije neke akcije, da se ‘sve događa po Božjoj želji’. Međutim, čovjekova zahvalnost je neprekidna i automatski izražena u iskrenim mislima. Stoga u ovoj fazi, zahvalnost je prisutna i pokazana u svakoj akciji, pokretu ili misli.

Ovaj viši korak napretka počinje kada je ego smanjen i kada čovjek jednom dostigne to stanje, ego ostaje nizak.

Zapravo, duhovna emocija zahvalnosti se aktivira Guru-ovom milošću i prema tome ostaje nepromjenjiva.

3. U čemu je značaj zahvalnosti?

Tragatelj se počinje truditi izraziti zahvalnost. Međutim, poslije nekog vremena redovitog iskazivanja zahvalnosti i kroz duhovni rast, on razvija duhovnu emociju zahvalnosti. Jednom kada je ovo stanje dostignuto, kako on neprestano shvaća da je ‘Bog Tvorac, ja sam nitko’, njegov suptilni ego se smanjuje. On počinje shvaćati svoje granice i nedostatak mogućnosti. Prema tome, u svakoj teškoj situaciji, on se pokorno predaje Bogu i tek tada učini nešto. Ovo se zove ‘predavanje Bogu’. Kada se počinje predavati Bogu, ne samo u teškim situacijama nego čak i u malim, sitnim događajima u svakodnevnom životu, njegova duhovna emocija predavanja raste. Bog brzo ispunjava molitve s duhovnom emocijom poput: ‘Bože, molim Te da se brineš za moj duhovni rast, molim Te reci mi što treba biti moj sljedeći korak, samo Ti me vodi’. Tragatelj koji osjeća duhovne emocije zahvalnosti i predavanja uvijek je blizu Boga. Bog daruje sve što je potrebno, tj. duhovna iskustva, vodstvo i znanje, takvom tragatelju čak i ako on to ne traži.