Većina nas je čula za iskustva ljudi koji su imali osjećaj da se nalaze u tunelu i kako se kreću prema svjetlu na kraju tunela. Ova slika djeluje kao metafora koja predstavlja osjećaj da osoba vidi rješenje ili sretan završetak životnih muka kroz koje prolazi.

Odlučili smo istražiti što izraz ‘svjetlost na kraju tunela’ znači iz duhovnog ugla. Najčešće je korišten u duhovnom kontekstu u sljedeće dvije situacije:

  1. Kada duh (negativna energija) djeluje na osobu ili kuću, vrlo često se u pomoć poziva duhovni autoritet kao svećenik ili medij. Uobičajena duhovna tehnika koju oni tada koriste je tražiti od entiteta, koji izaziva neugodnosti, da ‘ide prema svjetlu’. Taj entitet može biti bilo predak koji je vezan za Zemlju i ne može se pokrenuti da ide dalje ili to može biti duh. Stoga namjera svećenika ili medija tražeći od entiteta da ide prema svjetlosti ustvari je zahtjev da ide prema Bogu ili Božanskom, ili k višim pozitivnim razinama.

  2.  Ponekad kada ljudi imaju iskustvo kliničke smrti (IKS), također imaju viziju prolaska kroz tunel na čijem kraju je svjetlost.

Ispitali smo oba slučaja kroz Duhovno istraživanje da utvrdimo što je ‘svjetlost’ koju ljudi vide. Otkriveno je sljedeće:

  • Božansku svjetlost vide ljudi koji imaju istinsku žudnju za spoznajom Boga. Oni koji su iznad duhovne razine od 60% ustvari mogu vidjeti Božansku svjetlost, zahvaljujući izuzetno velikim zaslugama ili zahvaljujući vrlo malom egu. Obzirom da su iznad duhovne razine od 60% ne samo da vide svjetlost već na kraju dostižu Božansku nebesku svjetlost.

  • Osoba na nižoj duhovnoj razini kao što je 40% može vidjeti Božansku svjetlost kada umire ako je imala snažnu žudnju za duhovnim rastom prema spoznaji Boga. U ovom slučaju, iako mogu vidjeti svjetlost oni ustvari ne dostižu ravan Raja.

  • Mi ostali, u trenutku smrti ne vidimo nikakvu svjetlost. Umjesto toga obično vidimo tamu. Iako je Područje Mrtvih ‘(Martyaloka)’ kroz koji prolazimo neposredno poslije smrti purpurne boje, većina suptilnih tijela koja putuju kroz njega vidi samo tamu. Razlog je što suptilno tijelo ima crni pokrivač od impresija nezadovoljenih želja, mana naših osobnosti, ega i u mnogim slučajevima stvaranjem omotača crne energije. Zbog toga to izgleda kao da su im oči zatvorene pa ne mogu vidjeti stvarnu boju Područja mrtvih (Martyaloke).

  • Ljudi koji nemaju istinsku žudnju za spoznajom Boga, a vide svjetlost, ustvari vide svjetlost nastalu od iluzije koju stvara mantrik (snažnija negativna energija). Zahvaljujući svojoj velikoj duhovnoj snazi mantrici mogu stvoriti iluzije od svjetlosti kao i osjećaje mira i sreće koji zrače iz svjetlosti. Ove iluzije stvaraju svojim duhovnim moćima i crnom energijom. Koriste to kao mehanizam da primame suptilna tijela, uhvate ih i pretvore u svoje robove.

    Preci vezani za zemlju su općenito niže duhovne razine i s puno vezanosti i neispunjenih želja. To znači da oni obično ne mogu vidjeti Božansku svjetlost kada umru. Govoreći im da idu k svjetlu, ustvari im se govori da idu k iluziji koju je stvorio mantrik.

  • Zahvaljujući visoko razvijenom šestom čulu (ESP), tragatelji Fundacije za istraživanje duhovne znanosti (SSRF) su mogli ne samo vidjeti tunel u Području Mrtvih (Martyaloki) već i opisati njegove detalje.

A kako se čovjek može osigurati da će zaista vidjeti istinsku Božansku svjetlost? Najbolji način je da iskoristi svoje vrijeme na Zemlji radeći duhovnu praksu. Duhovna praksa treba biti u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse, a ako nije može dovesti do duhovne stagnacije ili čak opadanja duhovnog rasta.