Sadržaj
1. Dva važna principa koje duhovni iscjelitelj treba slijediti
Na samom početku trebamo razumjeti dva važna principa:
- Najbolji način duhovnog iscjeljivanja je kada osoba obavlja duhovnu praksu za sebe. Na taj način osoba gradi svoje duhovne pričuve čime postaje manje podložna utjecajima iz duhovne dimenzije. Redovito obavljanje duhovne prakse je daleko više održivo kao zaštitna mjera u odnosu na duhovno iscjeljivanje koje netko obavlja nad nama uz uporabu jednog od oblika duhovnog iscjeljivanja. Duhovni iscjelitelj treba, koliko god je to moguće, ohrabrivati ljude da započnu i redovito obavljaju duhovnu praksu, čak i ako nastave dolaziti na iscjeljivanje. Duhovna praksa nadopunjuje trud duhovnog iscjelitelja u otklanjanju problema.
- U našem članku Smisao života spomenuli smo da je duhovni rast u cilju spoznaje Boga osnovna svrha našeg života. Shodno tome, ako su sve naše aktivnosti, duhovno iscjeljivanje ili druge, usklađene kako bi pomogle nama i drugima u duhovnom napretku, tada dobivamo maksimalnu dobrobit.
2. Koga i kada iscjeljivati?
Uzimajući u obzir prethodno navedeno, vrijeme i energija duhovnog iscjelitelja su najbolje potrošeni kada pomaže ljudima prevladati neke duhovne prepreke koje ih sprečavaju u obavljanju duhovne prakse. Na ovaj način oni pomažu ljudima duhovno rasti.
Iz čisto duhovne perspektive, ne predlažemo uporabu duhovne energije iscjeljivanja na ljude koji nemaju namjeru započeti s duhovnom praksom. Zbog toga što osobi koja ne obavlja duhovnu praksu u najboljem slučaju donosi samo trenutno olakšanje. Naime, entitet koji djeluje na osobu može prouzročiti štetu u drugim područjima njenog života ili na osobu ponovno mogu djelovati drugi entiteti. Duhovni iscjelitelji imaju pristup Univerzalnoj energiji koja odgovara njihovim duhovnim razinama. Zajedno s time dolazi i odgovornost da ljudima pomažu rasti duhovno što je u skladu sa smislom života. Ako se duhovni iscjelitelj ne odnosi odgovorno prema tome, on počinje stagnirati i duhovna razina mu neizbježno opada, a također ga duhovi mogu nadvladati i iskoristiti.
Duhovnim iscjeliteljima se savjetuje da se u svrhu iscjeljivanja ne vezuju previše s ljudima koje iscjeljuju. Ako je sudbina neke osobe da prođe kroz određenu patnju onda ju duhovnim iscjeljivanjem samo privremeno ublažimo. Osoba i dalje mora proći kroz određenu patnju prouzročenu sudbinom. Umjesto toga, duhovno je ispravno iscjeljivati osobu s namjerom da ona dobije vjeru u postojanje duhovne dimenzije i da ju to potakne u započinjanju duhovne prakse.
Jedan od naših članova bio je na predavanju “Iscjeljivanje pranom”, gdje je naveden primjer obavljanja iscjeljivanja pranom nad benzinskim rezervoarom kamiona. Naime, osoba je uspjela svojim kamionom prijeći više kilometara zbog takvog oblika iscjeljivanja. Zadovoljavanje svjetovnih želja na ovakav način, kao što je ostvarenje dodatne kilometraže uporabom prane, primjer je neprikladne uporabe sredstava za duhovno iscjeljivanje. Sljedeći dijagram prikazuje kakav izbor ima osoba kada počinje dobivati pristup sve većoj količini duhovne energije.
3. Kada treba pomoći drugoj osobi primjenom duhovnih sredstava za iscjeljivanje?
Kako tragatelji za Istinom obavljaju duhovnu praksu, ponekad mogu biti ometani od strane snažnijih negativnih energija koje žele spriječiti njihovu duhovnu praksu. U tim slučajevima njihova duhovna energija može biti nedovoljna kako bi odbila takva ometanja. Tada je neophodno da se duhovna energija tragatelja povećava pomoću sredstava za duhovno iscjeljivanje i to u sljedećim situacijama.
- Kada je ometanje previše ozbiljno i zahtjeva hitnu intervenciju.
- Kada su mentalno ili duhovno suviše slabi da bi mogli sami sebe iscijeliti.
- Kada osoba fizički ne može primijeniti sredstva za iscjeljivanje, kao na primjer dok je u nesvjestici i sl.
- Kada osoba nema iskustva s uporabom određenog sredstva.
4. Zaključak
Mnogi ljudi širom svijeta primjenjuju duhovno iscjeljivanje. Samo uz razumijevanje principa i duhovne perspektive o tome „koga“ i „kada“ iscjeljivati, mogu biti sigurni da su u skladu sa svrhom života.
Važno je da duhovni iscjeljitelji rade redovitu duhovnu praksu jer se time izbjegava rast ega koji može biti jako štetan za osobu koja radi duhovno iscjeljivanje. Redovita duhovna praksa također štiti duhovnog iscjelitelja od ometanja negativnih energija.
Pomoći osobi kako započeti duhovnu praksu najbolji je poklon duhovnog iscjelitelja jer tako osoba može pomoći samoj sebi. Slično, kada osobi damo štap za pecanje i naučimo ju loviti ribu, učinili smo ju samostalnom, umjesto da joj svaki dan dajemo ribu.
Ako duhovni iscjelitelji imaju neko pitanje iz serije članaka o Principima duhovnog iscjeljivanja, molimo kontaktirajte nas putem opcije ‘Postavi pitanje’ na SSRF-ovom odjeljku za logiranje.