U svakodnevnom životu često shvaćamo da nam je potrebno obratiti se nekome kad osjećamo da nismo spremni ili kadri riješiti određeni problem ili situaciju.
Na primjer:
- Kada smo bolesni, tražimo dobrog liječnika ili specijalista u području medicine kako bi nam pomogli izliječiti i slijedimo njegov savjet.
- Kada nam se auto pokvari, tražimo dobrog automehaničara i slijedimo njegov savjet o tome kako voditi računa o autu.
- Kada se nalazimo usred kompleksnoga sudskog slučaja, tražimo savjet odvjetnika i pomno ga slijedimo.
Ovo su neki od primjera kada tražimo savjet drugih. Prihvaćamo da nismo stručnjaci u određenim poljima i spremni smo platiti velike sume novca stručnjacima u tom području da nam pomogne.
Ipak, kada je riječ o Duhovnosti i duhovnom rastu, koji je glavni razlog našeg rođenja, (pored prolaženja sudbine), vrlo često mislimo da znamo što je duhovno najbolje za nas. Nedostatak želje da aktivno slušamo ili prihvatimo savjet o tome koju duhovnu praksu da obavljamo, glavna je prepreka u duhovnoj praksi i može biti štetno za naš duhovni rast.
Dakle, zašto se odupiremo prihvaćanju savjeta u našoj duhovnoj praksi?
-
Osjećamo da je Duhovnost duboko osobna i da drugi nisu sposobni voditi nas.
-
Ne znamo koga bi trebali slušati.
-
Mislimo da samo mi znamo što je najbolje za nas.
Kako bi se prevladale te prepreke u razvoju naše sposobnosti slušanja, možemo na umu imati sljedeće:
- Kao i u svakom drugom području gdje je neophodan stručnjak, na našem duhovnom putu nam je također potreban vodič, inače možemo protratiti život hodajući pogrešnim duhovnim putem. Posljedica može biti stagnacija ili čak nazadovanje u našoj duhovnoj praksi.
- Ako nismo sigurni koga trebamo slušati, praćenjem šest osnovnih principa duhovne prakse možemo pospješiti naš rast, dok ne dobijemo duhovnog vodiča.
- Duhovnost je duboko osobna i svatko od nas mora pronaći vlastiti individualni put do spoznaje Boga. Međutim, za to nam je potrebno dobro razumijevanje duhovnih principa i osnova za donošenje ispravnih odluka i izbora u duhovnoj praksi. Da bismo mogli to uraditi, moramo slušati druge koji su već prošli taj dio duhovnog puta i to na način koji je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse.
- Ako je naša žudnja za duhovnim napretkom jaka, iskrena i nepristrana, ona sama od sebe privlači odgovarajuće osobe u naš život koje će nam pomoći da duhovno napredujemo, bez obzira na to gdje se nalazimo. Ovo prati staru poslovicu: „ne treba tražiti učitelja, učitelj će se pojaviti kada učenik bude spreman.“