Što su zasluge i grijesi

 

1. Uvod

U svakodnevnom životu svojim djelima stječemo zasluge ili grijehe. Zasluge i grijesi određuju hoćemo li i koliko biti u stanju sreće ili patnje. Zato je važno znati kako izbjeći djela koja stvaraju grijeh. Iako većina ljudi želi sretan život, oni koji žele duhovno napredovati možda su znatiželjni da saznaju zašto ni zasluge nisu poželjne na putu do spoznaje Boga.

2. Definicija zasluge i grijeha

Zasluga je posljedica dobrog djela zbog kojeg doživljavamo sreću. Zasluga je dobivena posebna energija ili sposobnost razvijena vođenjem pravednog života. Na primjer, pomoć prijateljima savjetom ili novčano, stvara zasluge. Pravednost i pošten život opisuje se do detalja u mnogim Svetim spisima. Stvaranjem zasluga doprinosimo blagostanju drugih. Primjerice, kada netko daje priloge fundaciji za borbu protiv raka, mnogi pacijenti koji boluju od raka imaju koristi od toga, a onaj tko čini takvo djelo stječe zasluge.

Grijeh je posljedica nekog lošeg djela i donosi nam patnju. Grijeh stvara djelo koje dovodi do nečijeg propadanja. Grijesi se stvaraju kada osoba radi nešto protiv Zakona prirode i Boga. Na primjer, prodavač na tržnici koji vara kupce, stvara grijeh. Grijeh se stvara i kada osoba ne obavlja svoje dužnosti, na primjer, kada roditelj ne brine o svojoj djeci ili kada liječnik ne brine o svojim pacijentima.

Sa zaslugama i grijesima se suočavamo ili u sadašnjem životu, u životu nakon smrti ili u nekom od sljedećih života.

Zasluge i grijesi su po svojoj prirodi suptilniji od računa uzimanja i davanja, jer je prilično lako razumjeti mehanizam računa uzimanja i davanja u okviru jedne obitelji, ali je puno teže shvatiti zašto je netko htio uvrijediti potpuno nepoznatu osobu.

3. Uzroci zasluga ili grijeha

Postoje brojni razlozi za stjecanje zasluga, a najčešći su:

  • Činjenje dobrih djela
  • Vođenje pravednog života u skladu sa Svetim spisima
  • Žrtvovanje zbog nečije duhovne prakse (sadhana-sadna). Na primjer, kada nevjesta uzme godišnji odmor ili neplaćeno odsustvo i preuzme na sebe vođenje domaćinstva da bi njena svekrva mogla ići na hodočašće. U tom slučaju, pola zasluga stečenih odlaskom na hodočašće dobiti će snaha, a pola svekrva. Međutim, obavljanje duhovne prakse oslanjanjem na druge treba izbjegavati kada je god moguće.

Razlozi za stjecanje grijeha:

  • sebičnost i želje u vidu bijesa, pohlepe i zavisti koji navode osobu na grijeh
  • Nemoralnost ili okrutnost
  • Neuljudnost prema prosjaku
  • Konzumiranje mesa ili alkoholna pića
  • Prodaja zabranjene robe, ne vraćanje dugova, obavljanje poslova i plaćanja ‘na crno’, kockanje
  • Lažno svjedočenje ili lažne optužbe
  • Krađa
  • Preljub, incest, silovanje itd.
  • Nasilje
  • Ubijanje životinja
  • Samoubojstvo
  • Neprikladno trošenje ili pronevjera imovine koja pripada Bogu, vjerskom hramu ili duhovnoj organizaciji itd.
  • Odvjetnici koji čine grijeh kada neistinu predstavljaju kao istinu i obrnuto
  • Kada suprug ne spriječi suprugu da napravi grijeh, tada i on sudjeluje u njenom grijehu
  • Supruga čini grijeh kada prihvaća i troši novac koji je njen suprug stekao na nepravedan način, iako je svjesna toga
  • Ukoliko smo povezani s griješnikom godinu dana, postajemo suučesnik u njegovim grijesima

4. Učinci zasluga ili grijeha

4.1 Zasluge dovode do stanja sreće

Prema količini zasluga, osoba doživljava stanje sreće na Zemlji (Bhulok-Bulok). Stjecanjem zasluga zbog dobrih djela s očekivanjem tijekom života na Zemlji, osoba doživljava Rajsku sreću (Swarga-Svarga):

  • Rađa se u bogatoj i kulturnoj obitelji
  • Imetak se stalno uvećava
  • Doživljava svjetovna zadovoljstva
  • Ispunjenje želja
  • Dobro zdravlje
  • Pohvale i priznanja u društvu, nekim organizacijama ili u državnom aparatu
  • Duhovni napredak
  • Sreća u Raju poslije smrti

Rođenje u ljudskom tijelu, rođenje u obitelji s uglednim porijeklom, bogatstva, dugovječnost, zdravo tijelo, dobri prijatelji, dobar sin, pažljiv bračni partner koji voli svog bračnog partnera, ljubav k Bogu, inteligencija, ljubaznost, pobjeda nad žudnjama i davanje priloga onima koji to zaslužuju – sve to nije moguće steći bez zasluga iz prošlih života. Kada osoba ima dobrobiti od svega toga i obavlja duhovnu praksu, napreduje duhovno.

Kako se povećavaju kolektivne zasluge naroda, on se ističe po svojoj filozofiji i ponašanju i postaje napredan.

4.2. Grijesi vode u patnju

Ova tema je obrađena u našem članku: Posljedice činjenja grijeha

5. Kako se stječu zasluge i grijesi

Da bi razumjeli stjecanje zasluga ili grijeha, potrebno je razumjeti namjeru s kojom je neko djelo učinjeno. To će pojasniti sljedeća tablica u kojoj je kroz nekoliko primjera prikazan odnos prema stjecanju novca i namjera prilikom njegova trošenja. Težina grijeha ili zasluga koje se time stječu, dati su uz svaki primjer.

Što su zasluge i grijesi

6. Ograničenja vezana za stjecanje zasluga

Sa stajališta duhovnog rasta postoje određena ograničenja u odnosu na stjecanje zasluga.

6.1. Posljedice stjecanja zasluga moraju se doživjeti

Život pun zasluga vodi osobu nakon smrti u Raj, no jednom kada se zasluge iscrpe, osoba se u svom sljedećem životu mora ponovno roditi na Zemlji. Tako i zasluge predstavljaju stegu, tj. vezuju za ciklus rađanja i umiranja. Samo nas duhovna praksa može dovesti do Konačnog oslobođenja (Moksha – Mokša).

6.2. Proživljavanjem sreće zasluge se iscrpe

Budući da svaki trenutak doživljene sreće iscrpljuje naše zasluge, potrebno je ulagati trud za ponovnim stjecanjem zasluga. To se postiže ili dobrim i pravednim djelima ili duhovnom praksom. Razlika je što dobra i pravedna djela stvaraju sreću, a duhovna praksa dovodi do duhovnog napretka, odnosno doživljaja Blaženstva (Anand-Anand), stanja iznad zasluga i grijeha, kao i radosti i tuge. Sreća se u tom slučaju doživljava više kao „popratna pojava“.

7. Zaključak – zasluge i grijesi

Razumijevanje principa zasluga i grijeha kao i težine i trajanja njihovih učinaka na nas, pomaže nam u pravilnom usmjeravanju svog ponašanja i djela. Ali, da bismo se oslobodili i zasluga i grijeha, neophodno je obavljati duhovnu praksu.

“Niti nas zasluge svojom prirodom spašavaju, niti nas grijesi svojom prirodom uništavaju. Samo nas duhovna emocija (Bhav-Bav) svojom prirodom spašava.” – Njegova Svetost Kane Maharaj, Narayangaon, Pune, Maharashtra, India.