Moja depresivna stanja počela su se manifestirati kad mi je bilo otprilike 17 godina. Počelo je kao otpor prema obitelji i društvu. Stalno sam se pokušavao odvojiti od obitelji. Često sam se svađao s njima, pokušavao ih otjerati od sebe ne bi li me ostavili samog. Nekoliko sam puta pobjegao od kuće, ali sam se nakon nekog vremena opet vraćao. Jednog hladnog kišnog dana otišao sam od kuće i cijelu sam jednu milju prehodao u čarapama.

2. Kako je to utjecalo na moje godine provedene u školi?

U školi sam uglavnom bio dobar, ali s vremenom je moj interes za školu počeo opadati. Nisam vidio nikakav smisao u nastavku školovanja. Završio sam srednju školu, ali u posljednja tri mjeseca nisam ništa učio i završio sam polugodište s najgorim ocjenama iz gotovo svih predmeta. Na sreću, moje prijašnje ocjene su bile toliko dobre da sam se mogao upisati na fakultet. Međutim, kada sam stigao na fakultet, počeo sam osjećati da moj život nema smisla i da bih trebao umrijeti. Završio sam prvi semestar fakulteta s najlošijim ocjenama. Za vrijeme mog boravka na fakultetu počeo sam uzimati marihuanu i probao sam i neke druge slabije droge. Uglavnom sam bio depresivan.

3. Kako je to utjecalo na moj posao?

Nakon fakulteta sam počeo raditi puno radno vrijeme i živjeti sâm. Postajao sam sve depresivniji i osjećao se otuđen od društva. Imao sam dojam da “mi društvo nešto duguje i da oni nisu obavili svoj posao”. Osjećao sam otpor i prema autoritetima te sam priželjkivao da svi oni budu uništeni i da zavlada anarhija. Često sam maštao o tome. Maštao sam i o tome da društvo bude uništeno, a ja da ostanem i živim sâm na pustom otoku. Osjećao sam da uzrok moje nesreće leži u društvu.

Iako sam bio dobar u poslu, nisam u njemu uživao i moja depresija se nastavljala. Tijekom tog perioda počeo sam uzimati kokain. Nakon nekoliko mjeseci prestao sam ga uzimati jer sam se jednom prilikom skoro predozirao. U tom trenutku jedino što me spasilo bilo je to što sam znao ponešto o meditaciji. Stoga sam se smirio i moje srce je uspjelo podnijeti preveliku dozu. Krvario sam iz nosa, a udovi su mi bili veoma hladni (hladnoća se polako širila mojim tijelom dok nisam počeo s meditacijom, a onda se povukla). Osim toga, do 21. godine pušio sam 2-3 kutije cigareta dnevno.

Dao sam otkaz na svom prvom poslu poslije sedam mjeseci i našao drugi. Tijekom naredne dvije do tri godine, činilo se da ne mogu zadržati nijedan posao. Davao sam otkaze i započinjao mnogo drugih poslova. Radio sam u pet do šest kompanija u raznim gradovima. Međutim, i dalje sam bio nesretan na svakom poslu čak i kada sam bio unaprijeđen. Nisam imao strpljenja čekati slijedeće unapređenje, a čak i kad bih ga dobio, svejedno sam odlazio jer me ništa nije činilo sretnim.

Sve to vrijeme nalazio sam se u društvu ljudi koji su imali naviku da lažu, kradu i uzimaju drogu.

4. Kakvo je bilo moje unutarnje stanje?

Mnogo puta, možda pedesetak, razmišljao sam o samoubojstvu. Jedina stvar koja me u tome sprječavala bilo je razumsko shvaćanje da, čak ako i počinim samoubojstvo, ništa neće biti riješeno. Samo ću otići u Pakao i ponovo ću biti rođen. Stoga nisam ni pokušao. Međutim, uronio sam u materijalna zadovoljstva, uglavnom da pobjegnem od depresivnih stanja. Kao što sam spomenuo, koristio sam droge. Igrao sam i kompjuterske igrice do krajnje iznemoglosti, ponekad i 20 sati bez prestanka. Zbog toga nisam mogao mnogo jesti, a ponekad ne bih jeo ništa. Mogao sam spavati jedva dva do pet sati na dan. Sve me to potpuno iscrpilo i učinilo da se osjećam još gore.

Imao sam i intenzivne misli vezane uz seks, uživao sam u njima četiri do pet sati dnevno i pretvarao ih u realnost masturbacijom (jedan do pet puta dnevno) ili spavajući sa ženama. Nakon ovakvih radnji stalno mi se javljao osjećaj krivnje i on bi me neprestano izjedao. Imao sam snažno izražen ego osjećajući da sam predobar za išta što mi društvo može ponuditi. Osjećao sam da mogu učiniti mnogo više i da tratim svoje vrijeme malim stvarima. Osjećao sam da bih mogao promijeniti društvo. Počeo sam pisati knjigu, ali sam prestao nakon 30-40 strana jer sam se zapitao: “ U čemu je smisao?” Zapravo, pitanje: “U čemu je smisao?” bio je moj općenit osjećaj u životu.

5. Kako sam se odnosio prema drugim ljudima?

Nakon što sam se oženio, malo sam se stabilizirao, ali zbog naleta depresije nisam mogao biti sretan ni u braku, a i moja žena je patila zbog toga. Nisam s njom provodio mnogo vremena. Nisam u potpunosti mogao uživati u aktivnostima kao što su gledanje filmova, odlazak u park, ljetovanja itd. Stalno sam osjećao krivnju zbog poduzimanja takvih radnji što je obično imalo za rezultat odluku da ostanem kod kuće. Ovo je moju ženu činilo vrlo nesretnom jer onda ni ona nije mogla uživati u tim aktivnostima. Često smo se žestoko svađali zbog toga i danima bismo bili ljuti jedno na drugo. Puno puta smo pomislili da bismo se trebali rastati. Pored toga, ja nisam želio imati djecu jer nisam želio biti otac. Izbjegavao sam kućne poslove i ponekad se nisam kupao po tri dana. Sve ovo je stvaralo probleme i mojoj ženi.

Prekinuo sam odnose s cijelom svojom obitelji kada mi je bilo 19 godina, čak sam im i pismo napisao govoreći da sam za njih mrtav i neka me zaborave. Naravno, zbog toga su bili vrlo nesretni. Ponekad su mi pokušavali pomoći, ali ja im to nikada nisam dozvolio. Bio sam vrlo grub i ljut na njih. Cijela se moja obitelj pitala kako da mi pomogne, a činjenica da nisu mogli, činila ih je vrlo nesretnima.

Ljudi u društvu su me uglavnom doživljavali kao čudnog, nepristupačnog, arogantnog i sebičnog.

Razlog svemu tome je bio taj što sam ja i dalje osjećao da je, imati obitelj, ispod moje razine i da su svi materijalni odnosi beskorisni. Ovo sam osjećao i u braku, prema svojoj ženi, jer sam osjećao da je brak teret. Zbog depresije sam postao još egocentričniji i sebičniji. Potreba da razmišljam o drugima ili da imam obaveze činili su me nesretnim. Želio sam udovoljiti samo sebi.

6. Kako sam se pokušao boriti protiv ovakvog stanja?

Tijekom godina ponekad sam pokušavao prestati osjećati se depresivno. To se, međutim, nije često dešavalo jer se općenito nisam ni nadao da bih mogao doseći sreću. Pokušao sam sa čitanjem nekih knjiga na temu kako pomoći sebi, ali sam brzo prestajao.

Pokušavao sam i s meditacijom, ali nije mi baš išlo jer mi je um bio suviše nemiran. Puno puta sam se pokušao odreći seksa, droge i video igara. Ponekad mi je uspijevalo, ali samo na razini akcije, i to samo na nekoliko dana, u najboljem slučaju. Onda bih odustajao i predavao se svojim žudnjama.

Pokušao sam i s različitim vrstama duhovne prakse kao što su meditacija, proučavanje duhovnih tekstova, odlazak u crkve ili hramove. Ali, moj interes je bio kratkog daha i nisam mogao naći nekoga tko bi mi mogao odgovoriti na moja pitanja o životu i mojim nevoljama, i da mi pomogne.

7. Što sam još mogao učiniti protiv ovakvog stanja?

Mogao sam otići k psihijatru i možda dobiti neke lijekove. Međutim, nisam vjerovao da su ti lijekovi zdravi. Imao sam i mnogo sumnji oko zapadnjačke medicine i njenih liječnika jer sam osjećao da oni svoj posao rade samo da zarade novac, a ne da pomognu ljudima.

Mogao sam otići i k svećeniku bilo koje vjere i da ga upitam za usmjerenje, ali oni su me odbijali. Sreo sam mnoge od njih i vidio da su ili egoistični, ili licemjerni, i da znaju jako malo o duhovnosti.

8. Kako sam prevladavao takva stanja?

Upoznao sam SSRF (Fundaciju za istraživanje duhovne znanosti) preko moje majke. Nakon što sam započeo s obavljanjem duhovne prakse pod vodstvom SSRF-a, osjećao sam se malo bolje. Glavni je razlog tome što su mnoge moje sumnje razjašnjene i dobivao sam znanje koje nisam mogao naći na drugim mjestima. Zbog toga se moja nada povećala. Počeo sam osjećati da život ima smisla. Misli o samoubojstvu dramatično su se smanjile. Pronašao sam zraku svjetlosti u svom životu.

Nakon nekog vremena saznao sam da postoje duhovi (negativne energije). U početku nisam u to vjerovao, ali nakon primjene nekih duhovnih mjera za iscjeljivanje, koje djeluju protiv negativnih energija, moj napredak bio je još brži, a moja svjesnost o negativnim energijama se povećala. Nakon nekog vremena doista sam ih vidio, kako su ljuti na mene i kako me žele uplašiti. U početku sam se bojao i htio sam odustati, ali s vremenom sam postao hrabriji i nastavio sam s primjenom duhovnih metoda za iscjeljenje.

9. Kakvo je moje stanje sada?

Nakon obavljanja duhovne prakse pod vodstvom SSRF (Fundacije za istraživanje duhovne znanosti) tijekom četiri godine, ja sam druga osoba.

Naleti depresije su veoma rijetki, a i kada se dogode traju kratko, od dva dana do jednog tjedna. Ranije bi depresivna stanja trajala tjednima. I njihov intenzitet se smanjio stoga ne dolazim do razmišljanja o samoubojstvu. Sada je to bliže stanjima tuge normalne osobe. Tijekom ovih godina otkada obavljam duhovnu praksu nisam ni taknuo drogu.

Oboružan sam znanjem koje je potrebno za borbu protiv ovakvih stanja i stalno sam svjestan negativnih energija. Sada one ne mogu utjecati na mene onako kako su to mogle ranije jer mogu prepoznati da depresivne ili negativne misli u mom umu dolaze od njih.

Obavljajući duhovnu praksu tijekom ovih godina, ponovo sam se povezao s mojom obitelji i učvrstio naš odnos baziran na uzajamnoj ljubavi. Preuzeo sam odgovornost za obaveze prema obitelji i oni su zbog toga mnogo sretniji.

U braku mi se situacija puno popravila. Osim manjih rasprava koje se dešavaju u svakom braku, sretni smo zajedno i ljubav koja nas veže još je jača. Očekujemo bebu i ja sam veoma sretan zbog toga i spreman da budem otac. Provodim i mnogo više vremena sa svojom ženom, vodim računa o kući, mojim dužnostima i činim napore da je zamijenim u poslovima.

Ljudi me vide kao mnogo pristupačnijeg, a ja osjećam mnogo više ljubavi prema ljudima uopće. Stalno stječem nove prijatelje dok sam ranije imao samo jednog ili dvojicu.

Našao sam stabilnost i na poslu gdje radim već nekoliko godina. Nekoliko puta sam unaprijeđen i dogurao sam do direktorskog mjesta.

Za mene je najvažnije to što sam iznutra postao stabilnija osoba. Često se radujem i dalje činim napore da se nastavim mijenjati nabolje.

Bog je sve prisutniji u mom životu. Osjećam kako me vodi i brine o meni u svim aspektima mog života.

10. Perspektiva Duhovnog Istraživanja

Dijagnoza

6. svibnja 2002. godine, Derek je došao u SSRF u stanju depresije. Ovo je njegova slika snimljena tog dana.

Odveden je u Odjel za suptilna opažanja. Ovdje je tragateljica, gospođica Anuradha Wadekar, svojim aktivnim šestim čulom (sposobnost suptilnog opažanja) uradila suptilni pregled da bi vidjela kako je Derek izgledao u suptilnoj dimenziji. Nacrtala je crtež onoga šta je opazila. Ovako je izgledala suptilna slika.

A ovo je kompjuterski obrađena slika onoga što je ona doista vidjela.

Negative energy troubling Derek with black energy

Iz slike je jasno da je duh zaposjeo Dereka. Pokušavao ga je kontrolirati. Zaposjeo ga je i utjecao na njegovo tijelo i um. Ubacivao je sumnje u njegov um i izazivao depresiju. Sivi tonovi označavaju manju tjelesnu bol. Derek je osjećao bol u cijelom tijelu jer je u njemu bila crna energija.

Kako i zašto je duh zaposjeo Dereka?

Duh je mučio Dereka jer nije htio da Derek duhovno napreduje i širi duhovnost u društvu. Duhovima je lako zaposjesti one koji imaju slabi um i visoki ego.

Šta je bio stvarni razlog za prekomjerne seksualne misli?

Kad se negativna energija duha, smještena u prepone, uglavnom odnosi na elemente apsolutne Zemlje i apsolutne Vode, onda se dio Raja komponente (Rađa) u mentalnim omotačima povećava i rezultira povećanom seksualnom željom. Crne frekvencije duha utječu na reproduktivne organe uzrokujući njihovo stiskanje i širenje što djeluje na mentalni omotač i pojačanu seksualnu želju.

Duhovni lijek / sredstvo za iscjeljenje

Prema Duhovnoj znanosti, stvarni duhovni uzrok svake bolesti je dvostruk:

Jedan uzrok proizlazi iz povećanja Tama komponente s popratnim smanjenjem Sattve
Drugi uzrok je napad specifične negativne energije.

Zato je duhovni lijek zasnovan na otklanjanju ova dva uzročna faktora.

Dereku je savjetovano pojanje Božjeg Imena prema njegovoj religiji. On je to odmah primijenio i to sa vjerom. Rezultat je bio olakšanje i smanjenje njegovih problema.

Mehanizam djelovanja duhovnog lijeka /metoda iscjeljenja

U Derekovom slučaju duhovni je lijek bilo pojanje Božjeg Imena. Da bismo objasnili kako pojanje djeluje, predstavit ćemo što se dešava u svakoj od specifičnih faza pojanja.

Kliknite ovdje da biste vidjeli sliku.

Derek je pojao Božje Ime s vjerom da će mu ono donijeti olakšanje od uznemirenosti. Kao posljedica, učinak pojanja bio je vidljiv već nakon 15 minuta. Kao što možemo vidjeti na suptilnoj slici, dok Derek poja, u njemu dolazi do povećanja Božanske svjesnosti za 30%. Prevladavajuće frekvencije sattve isijavaju iz njega velikom brzinom. Ove frekvencije napale su duha do razine od 20% i stvorile zaštitni štit oko Dereka do razine od 10%. Zbog toga je duh osjetio pečenje i morao je pustiti Dereka iz stiska i pomaknuti se u stranu. Duh se pomaknuo pet inča iza Dereka. Zbog ispunjavanja Božanskom svjesnošću, crna energija duha počela je curiti van, a kao posljedica, bol u tijelu i drugi simptomi smanjili su se za 30%. Zbog prevladavajućih sattva frekvencija, crni omotač oko uma je uništen.

Ovo objašnjava Derekov fantastičan oporavak.

Redovnim pojanjem Božjeg Imena duh je bio prisiljen trajno napustiti tijelo tragatelja.

Ovo se dešava zbog slijedećih faktora:

Kontinuiranim pojanjem Božjeg Imena, sattva komponenta u tragatelju se povećava, a Raja-Tama se smanjuje. Zbog porasta sattva komponente duh osjeća nelagodu i ne može je podnijeti. Zbog smanjenja Tama komponente, više nema slabu točku u Dereku koju koristi kao mjesto za ulazak u njega.
Kao što je prikazano na sljedećoj slici, oko Dereka je stvoren zaštitni štit koji se opire ulasku istog ili drugih duhova (negativnih energija.)

Negativna energija ne može utjecati na Dereka nakon pojanja Božjeg imena