Jedan od kriterija važnih za duhovni rast je stupanj razgrađenosti našeg uma, intelekta i ega. (Pogledati fusnotu broj dva)
Činjenica sa kojom se svi susrećemo od rođenja – da imamo roditelje, nastavnike, prijatelje – dodatno razvija naših pet čula, um i intelekt. U današnjem svijetu se puno pažnje poklanja vanjskoj ljepoti, pojedincu, visini zarade, krugu prijatelja itd. Nikada nam nije rečeno da je smisao života da se uzdignemo izvan sebe i spojimo s Bogom u sebi.
Kada započinjemo s duhovnom praksom moramo zaboraviti ono što smo učili kroz godine uvjetovanja da se treba popraviti u odnosu na svojih pet čula, um i intelekt. Molitva je važan alat pomoću kojeg možemo smanjiti oslanjanje na svojih pet čula, um i intelekt, koji nam istovremeno pomaže da zaboravimo naučeno u godinama uvjetovanja.
Sam čin molitve podrazumijeva da osoba koja se moli smatra silu kojoj se moli superiornijom od sebe. Stoga, molitvom osoba izražava svoju bespomoćnost i predanost i moli za pomoć. Ovo je svojevrstan udarac za ego jer podrazumijeva da tražimo pomoć od uma i intelekta koji je superiorniji od našeg. Molitvom nadvladamo svoj ograničeni um i intelekt i dobivamo pristup višem Univerzalnom Umu i Intelektu. S vremenom ovo doprinosi razgradnji našeg uma i intelekta. Stoga, česte i iskrene molitve za duhovni rast pomažu u razgradnji našeg uma, intelekta i ega.