Fondacija za istraživanja zasnovana na duhovnoj nauci (SSRF) definiše duhovnu praksu kao iskren i istinit svakodnevni trud, da se izgrade i razviju Božanski kvaliteti i postigne trajna sreća ili Blaženstvo.
Na drugi način duhovna praksa se definiše kao naše lično putovanje prema unutra, izvan naših pet čula, uma i intelekta, da doživimo Dušu (Boga) u svakom od nas. Jedan od Božjih kvaliteta je neprestano Blaženstvo i zato ulaženjem u dušu, mi takođe doživljavamo Blaženstvo.
![](https://www.spiritualresearchfoundation.org/userfiles/image/001%20croatian%20pic/sp%20practice/definition_sp_practice.gif)
![](/userfiles/image/008 Serbian/Definicija duhovne prakse/ser_Definition-of-spiritual-practice.gif)
Da bismo duhovnom praksom postigli brz duhovni rast ona treba da je:
-
Usklađena sa šest osnovnih principa duhovne prakse
-
Da se obavlja uz stalno postepeno uvećavanje kvaliteta i kvantiteta