Istraživanje slučaja – Prevladavanje zavisnosti od marihuane putem duhovne prakse

SSRF objavljuje ove analize slučaja sa namerom da svojim čitaocima pruži usmerenje u vezi sa problemima koji se javljaju na fizičkom ili psihološkom nivou, a koji mogu imati svoj stvarni uzrok u duhovnoj dimenziji. Kada je koren problema duhovne prirode primetili smo da uključivanje mera duhovnog isceljivanja daje najbolje rezultate. SSRF savetuje nastavak konvencionalne medicinske terapije zajedno sa merama duhovnog isceljivanja kod lečenja fizičkih i psihijatrijskih bolesti. Čitaocima se savetuje da probaju bilo koju od mera duhovnog isceljivanja prema svom nahođenju.

Ukratko: Antoni (40 godina) je inženjer informatike iz Evrope. U ovom članku opisuje kako je njegova zavisnost od marihuane, koja je trajala sedam godina, prestala kada je počeo da obavlja duhovnu praksu pojanja.

Antoni nije njegovo pravo ime. Korišćen je pseudonim zbog privatnosti.

1.  Zavisnost od pušenja marihuane

Počeo sam da pušim marihuanu kada sam imao 29 godina iz radoznalosti.

Posle toga, malo po malo, pušenje ’trave’ (marihuane) je postala redovna nedeljna navika koja mi je donosila kratkoročno olakšanje na nivou uma. Kada sam pušio marihuanu, intenzitet misli bio je manji. Na određeni način, to je bila moja pobuna protiv samog života. Bio sam osetljiv i imao sam problem sa kontrolom emocija. Pušenje trave (marihuane) davalo mi je iluziju da sam manje emotivan, i da sam više u poziciji posmatrača života. To je poboljšalo moju komunikativnost i kreativnost. Postepeno sam povećavao pušenje trave na 4 puta nedeljno. Tih dana, pušio sam u proseku od 2 do 7 džointa dnevno.

Posle nekog vremena, «pozitivni aspekti» trave su prestali, ali sam nastavio da je pušim jer je to bilo popularno u grupi ljudi s kojima sam se družio u to vreme. Uopšte uzev posle pušenja trave, bila mi je potrebna sva moja energija i koncentracija kako bih umanjio negativne nuspojave kao što su umor, pospanost, pomanjkanje entuzijazma, inercija, itd. Pokušao sam nekoliko puta da prestanem sa pušenjem marihuane, ali posle kraćih perioda i unutrašnjih borbi, opet bih nastavljao. Kako se navika razvijala, osećao sam kao da me nešto navodi da to opet radim.

2. Prestanak pušenja marihuane posle početka duhovne prakse

Ova situacija trajala je do moje 36. godine kada sam došao u kontakt sa Fondacijom za istraživanja zasnovana na duhovnoj nauci (SSRF) 2000. godine. Počeo sam da redovno praktikujem duhovnu praksu pojanja. U početku sam pojao ime Boga prema veri svoga rođenja tj. Ime Isusa jer sam bio Hrišćanin. Zajedno s tim sam pojao zaštitnu pojalicu ‘Šri Gurudev Data oko 3-4 sata dnevno kako bih rešio svoje probleme s precima . Radio sam 9 krugova brojanice (9 X 108 = 972 puta) zaštitnu pojalicu ‘Šri Gurudev Data’, a preostali deo vremena  pojao sam ime Isusa.

Kvalitet mog pojanja bio je dobar od samog početka. Obično sam putovao u drugi grad kako bih učestvovao na nedeljnim duhovnim sastancima. Uz početak različitih aspekata duhovne prakse koju je preporučio SSRF kao što je pojanje, učestvovanje na duhovnim sastancima, služenje itd. moj negativni i emotivni stav ka životu počeo je da se menja u pozitivnom pravcu. Intenzitet negativnih misli počeo je da se smanjuje, a periodi apstinencije između pušenja marihuane postali su sve duži. Primetio sam da je poriv za pušenjem marihuane počeo da se smanjuje. Posle mesec dana, smanjio se za 50%. Posle 6 meseci, smanjio se za 80%, a posle godinu dana, je potpuno nestao. U stvari sam shvatio da je ovaj poriv nestao prilično brzo. Godinu dana od početka duhovne prakse, pokušao sam da pušim travu (marihuanu) poslednji put i odmah sam dobio glavobolju, zajedno s vizijom da neka čudna siva energija pritiska moju glavu i pokušava da uđe u nju.

Od kako se desio taj poslednji incident, nikada više nisam ni pomislio da pušim marihuanu, kao da se centar za pušenje marihuane potpuno izbrisao iz mog podsvesnog uma. Prošlo je više od 5 godina od kako sam prevladao tu lošu naviku.

Želeo bih da naglasim da  u tom procesu nisam sebe prisiljavao na bilo koji način da prestanem da pušim travu (marihuanu). To se dogodilo prirodno, bez truda. Želja da pušim marihuanu je vremenom postajala sve slabija i konačno nestala kako se povećavala moja duhovna praksa.