Oporavak od dugotrajnih simptoma tifusne groznice pomoću gomutre

SSRF objavljuje ovakve članke s namjerom da pomogne pojedinim čitateljima u rješavanju problema koji se manifestiraju na fizičkoj ili psihološkoj razini, a mogu imati duhovni uzrok. Kada je uzrok  problema duhovne prirode uočili smo da se duhovnim iscjeljivanjem postižu najbolji rezultati.  SSRF savjetuje da se u liječenju fizičkih i psihičkih bolesti, uz duhovno iscjeljivanje nastavi i s konvencionalnim liječenjem. Čitateljima se savjetuje da započnu s bilo kojim oblikom duhovnog iscjeljivanja prema vlastitom nahođenju.

Ovo je analiza slučaja gospođe Shwete Chaubey, koja je bila blizu smrti zbog dugotrajne bolesti dijagnosticirane kao tifus i kada niti jedan primijenjeni lijek nije pomogao. Svjesna da bi problem mogao imati barem djelomično svoje korijene u duhovnoj dimenziji započela je primijenjivati neke mjere duhovnog iscjeljivanja. Ovo je priča ispričana njenim riječima o ozdravljenju isključivo pomoću duhovnih mjera.

Dok sam pohađala sveučilište u New Delhiu 2002. godine, obavljala sam i služenje Istini širenjem duhovnosti prema smjernicama Njegove Svetosti Dr. Jayant Athavalea. Ostala sam s drugim tragateljima u seva kendri (mjesto gdje tragatelji grupno obavljaju služenje za širenje duhovnosti). Jedne sam večeri osjetila laganu groznicu, no, zanemarila sam ju i nastavila sa satsevom (služenje apsolutnoj istini) Kasnije te večeri temperatura se smanjila. Međutim, svake večeri temperatura se ponavljala i uzela bih Paracetamol da je smanjim. Tako je prošlo oko pet do šest dana.

Zatim sam otišla u Varanasi, Indija, gdje su trebali tragatelje za satsevu (služenje apsolutnoj istini) u gradu. Čim sam stigla u grad zdravlje mi se znatno pogoršalo. Doktor u Varanasiju dijagnosticirao je tifus i započeo s liječenjem. Groznica se nije smirila, pa sam sljedećih 25 dana bila uglavnom zatvorena u sobi uz visoku temperaturu. Drugi tragatelji u seva kendri u Varanasiu brinuli su u potpunosti o meni jer sam bila onemoćala, izgubila sam apetit i jedva sam mogla jesti. Kako sam bila u seva kendri, tragatelji su vodili računa o korištenju raznih mjera duhovnog iscjeljivanja, pa su primjenjivali Sveti pepeo, puštali pojanje Božjeg Imena u pozadini i drugo. No, činilo se da ništa ne djeluje i moje se stanje pogoršalo unatoč stalnim posjetama doktora. Počela sam zapadati u bunilo kakvo nastaje pri dužem trajanju bolesti. Tijekom dana ponekad nisam prepoznavala nikoga, vikala bih, bojala se ili govorila nesuvislo. Nakon 25 dana, tragatelji i moji roditelji odlučili su da je za mene najbolje vratiti se natrag kući, budući da je moj otac liječnik i moći će mi pružiti bolju njegu kod kuće

Brat je došao u Varanasi da me odveze kući u Dhanbad, udaljen oko 400 kilometara od Varanasia. Putovanje vlakom bila mu je prava noćna mora, dok sam ja cijelim putem buncala. Kada smo stigli u Dhanbad, brat mi je pomogao sići s vlaka, a otac je bio šokiran vidjevši u kakvom sam bila stanju. Lice mi je bilo blijedo, bila sam izuzetno slaba i u bunilu.

Lijekovi koje sam uzimala nisu djelovali, pa mi je otac nakon konzultacije s drugim liječnicima prepisao druge, a savjetovao se i s psihijatrom radi pomoći zbog bunovnog stanja u kojem sam se nalazila. Groznica se nikako nije smanjivala. Cijelo to vrijeme nisam mogla ništa jesti, pričala sam sama sa sobom, većinu dana bih prespavala, imala sam noćne more, ustajala bih vrišteći i istrčavala takva iz kuće.

Budući da cijela moja obitelj obavlja duhovnu praksu, uz lijekove smo nastavili sa primjenom duhovnih mjera kao što su pojanje Božjeg Imena, paljenje mirisnih štapića i primjena Svetog pepela, ali činilo se da ništa ne pomaže. Kako su dani prolazili moje je stanje bilo jednako kritično i nakon 25 dana provedenih kod kuće moja se obitelj počela pribojavati da neću preživjeti.

Iznenada je moj otac došao na ideju da upotrijebi Gomutru (urin indijskih krava) kao mjeru iscjeljivanja. Nakon što bi mi otac dao lijekove, dao bi mi da popijem i žlicu koncentrirane gomutre. Tjedan dana nakon što sam pila gomutru, po prvi puta nakon mjesec dana, buncanje se smanjilo i počela sam dolaziti ka svijesti. Iako sam bila prilično slaba, moja je obitelj u kratko vrijeme uočila značajno poboljšanje u odnosu na prethodno stanje. Sljedećeg tjedna groznica je pala i moje se zdravlje postepeno povratilo. Iako je cijelokupno iskustvo bilo vrlo traumatično za moju obitelj, vjera u duhovne mjere iscjeljenja kao što je pijenje gomutre, nakon ovog događaja povećala se.

SSRF’s komentari

  • Osnovni uzrok Shwetinog tifusa bio je u potpunosti duhovne prirode, no to svakako nije slučaj kod svih oboljenja od tifusa. Od toga je 50% duhovnih uzroka bilo izazvano ometanjima od strane preminulih predaka, a preostali dio odnosi se na razne duhovne čimbenike. Zbog toga su lijekovi, koji bi inače pomogli Shweti, bili neučinkoviti.
  • Budući da je Shwetin otac umro, nismo mogli saznati sve detalje liječenja. Ono što su svi vremenom primijetili bila je velika promjena na bolje nakon uporabe gomutre. Putem duhovnog istraživanja potvrdili smo da su duhovne mjere iscjeljivanja korištene prije gomutre pomogle oko 70%. No, kada je gomutra uključena u mjere duhovnog iscjeljivanja, ona je prevagnula u Shwetinu korist i zaslužna je za 30% izlječenja. Slikovito rečeno, pijenje gomutre bila je slamka koja je preokrenula jezičac na vagi u slučaju Shwetine groznice. Sve prethodno korištene mjere duhovnog iscjeljivanja imale su učinka, ali su se rezultati iscjeljivanja pokazali tek nakon korištenja gomutre.
  • Različite mjere duhovnog iscjeljivanja imaju sposobnost borbe s različitim tipovima negativnih energija. Samo duhovno uzvišena osoba može svojim razvijenim šestim čulom odrediti pravilne mjere duhovnog iscjeljivanja za pojedini problem koji ima uzrok u duhovnoj dimenziji. U nedostatku takvih posebnih smjernica, važno je birati između više ciljanih pristupa kako bi se osiguralo korištenje svih poznatih duhovnih mjera za borbu sa problemom za koji sumnjamo da je duhovne prirode.