Jedan od kriterijuma važnih za duhovni rast je stepen razgrađenosti našeg uma, intelekta i ega. (Pogledajte fusnotu 2 ispod.)
Činjenica sa kojom se svi srećemo od rođenja – da imamo roditelje, nastavnike, prijatelje – dodatno razvija naših pet čula, um i intelekt. U današnjem svetu se puno pažnje poklanja spoljašnjoj lepoti, ličnosti, visini zarade, krugu prijatelja, itd. Nikada nam nije rečeno da je svrha života da prevaziđemo sebe i spojimo se sa Bogom u sebi.
Kada započinjemo sa duhovnom praksom polako zaboravljamo ono što smo učili kroz godine uslovljavanja, da treba da ojačamo svojih pet čula, um i intelekt. Molitva je važan alat pomoću kojeg možemo da smanjimo oslanjanje na svojih pet čula, um i intelekt i zaboravimo naučeno u godinama uslovljavanja.
Sam čin molitve podrazumeva da osoba koja se moli smatra silu kojoj se moli superiornijom od sebe. Stoga, molitvom ona izražava svoju bespomoćnost i predanost i moli za pomoć. Ovo je svojevrstan udarac za ego jer podrazumeva da tražimo pomoć od uma i intelekta koji je superiorniji od našeg. Molitvom nadvladavamo svoj ograničeni um i intelekt i dobijamo pristup višem, Univerzalnom umu i intelektu. S vremenom ovo doprinosi razgradnji našeg uma i intelekta. Stoga, česte i iskrene molitve za duhovni rast pomažu u razgradnji našeg uma, intelekta i ega.