Kako probuditi duhovnu emociju (bhav)

1. Uvod

Duhovna emocija (bhav) je intenzivna svest o postojanju Boga. Nastojanje da povećamo duhovnu emociju ka Bogu je važan deo našeg duhovnog putovanja. Važno je jer postojanje jake svesti o Bogu  vodi do povećanja ljubavi ka Bogu. Kada osećamo veliku ljubav ka Bogu, gubimo svest o sebi i mislimo samo na Boga. Kada dođemo do ovog stadijuma, Bog nas blagosilja svojom milošću i mi osećamo sve više i više Blaženstva (Anand).

Mnogi tragaoci misle da će se naša duhovna emocija probuditi samim obavljanjem duhovne prakse. Iako je ovo teoretski tačno, nije garantovano da će se ovaj proces desiti bez poteškoća svima koji započnu duhovnu praksu. To je zbog toga što to da li ćemo osetiti duhovnu emociju kroz duhovnu praksu zavisi od mnogo faktora, uključujući naš cilj sa kojim smo započeli duhovnu praksu, intenzivnu žudnju za Bogospoznajom, centar o Bogu koji je formiran u našem podsvesnom umu, konkretnu duhovnu praksu koju obavljamo i duhovni put koji smo odabrali. Da bismo brže povećali duhovnu emociju moramo da naučimo šta će nam pomoći da je doživimo, a onda, što je još važnije, da naučeno primenimo u praksi.

U ovom članku smo izdvojili neke predloge kako možemo da se trudimo da povećamo duhovnu emociju ka Bogu, a time i ubrzamo naš duhovni napredak.

2. Prepreke u povećavanju duhovne emocije

Pre nego što proučimo kako povećati duhovnu emociju, važno je da saznamo koji su to faktori koji nas ometaju u nastojanju da povećamo duhovnu emociju, tako da možemo da pripazimo na njih. Glavne prepreke u buđenju naše duhovne emocije su:

  1. Neznanje: Ovo se odnosi na duhovno neznanje o formi Boga, Njegovim kvalitetima i načinu funkcionisanja. Duhovno znanje se može uvećati proučavanjem duhovnih Svetih tekstova koje su napisali Sveci ili internet sajtova poput ssrf.org.
  2. Osećaj da mi nešto radimo: Ovo se odnosi na osećaj da se razni događaji u životu dešavaju zbog nas, a ne zbog Boga.
  3. Ego: Ego je osećaj  ‘Ja sam različit od Boga’. Ovo je najveća prepreka u buđenju duhovne emocije. Što je veći ego, manje su šanse da se razvije duhovna emocija. Više informacija o tome kako da smanjimo ego možete naći u našoj sekciji o smanjenju ega ili čitanjem SSRF-ove knjige o tome kako smanjiti ego koju je napisao Njegova Svetost Doktor Atavle.
  4. Mane ličnosti: Kada postoji puno mana ličnosti, misli o duhovnoj emociji se ne mogu lako usvojti. Važan deo duhovnog putovanja tragaoca je u tome da shvati koje su njegove mane i da se trudi da ih prevaziđe.

U našoj sekciji duhovna praksa smo svaki od ovih aspekata detaljnije proučili.

3. Relativni značaj truda da povećamo duhovnu emociju

U sledećem grafikonu smo naveli različite aspekte koje možemo da primenimo kako bi se povećala naša duhovna emocija. Brojevi na linijama grafikona pokazuju relativni značaj ovih aspekata. Iz grafikona možemo da vidimo da nam zauzimanje stava da je sve što radimo služenje Bogu (Guruseva) može pomoći da brzo povećamo našu duhovnu emociju. Ovo će nam pomoći da fokusiramo naše akcije tako da od uloženog truda dobijemo maksimalnu dobrobit.

Kako probuditi duhovnu emociju (bhav)

4. Trud koji možemo uložiti u duhovnoj praksi da bi se povećala duhovna emocija

4.1 Guruseva

Kao što možemo da vidimo iz ovog grafikona, kada obavljamo sve svoje aktivnosti (bilo da su one vezane za duhovnu praksu ili svetovni život) kao da služimo Gurua, dobijamo najviše dobrobiti za povećavanja naše duhovne emocije. U drugom članku,  “Ko je Guru”, objasnili smo koji je značaj Gurua u životu tragaoca. Guru je ljudski oblik neispoljenog (nirguṇ) Božjeg principa učenja. Bog nam je dao dar života. Guru (Božji princip učenja) je kroz mnoge živote bio uz nas i strpljivo nas vodio kako bismo se oslobodili iz ciklusa rađanja i smrti, spoznali Boga i sjedinili se sa Njim. Kada smo sjedinjeni sa Bogom, osećamo spokoj. Kada shvatimo do koje mere je Guru brinuo o nama i spašavao nas iznova i iznova, ispuni nas duboka zahvalnost.

Služeći Gurua služimo Boga. Nemaju svi tu priliku da služe Boga u ljudskom obliku. Ipak, možemo da obavljamo sve svoje aktivnosti kao da zaista služimo Njegovu fizičku formu. To možemo primeniti u našem svakodnevnom životu pa smo naveli nekoliko primera.

  • Ako peremo odeću ili pripremamo jelo, možemo to da radimo sa stavom da kuvamo za Boga. Čak i kada služimo jelo drugima, možemo da zamišljamo da ga služimo Bogu ili Guruu.

    Hajde da na trenutak zastanemo. Zamislimo kako je Bog došao u našu kuću u svojoj fizičkoj formi, a mi treba da Ga služimo tokom dana, kakva bi tada bila naša dela i stav? Sa ovom slikom u mislima možemo da osetimo istu emociju dok služimo članove porodice i ljude sa kojima smo u kontaktu. Ako vežbamo ovaj aspekt, automatski ćemo primetiti pozitivnu promenu suptilnih vibracija u našim domovima, a i naša duhovna emocija će se povećati

  • Prateći savet iz prethodne tačke možemo da se potrudimo da pretvorimo naš dom u ašram i da ga održavamo na satvik način. Možemo mentalno da ponudimo naš dom Bogu ili Guruu i brinemo o njemu sa duhovnom emocijom da smo mi samo čuvari ašrama. Ovo će nam pomoći i da prevaziđemo ego, “ja sam vlasnik ove kuće”.
  • Ukoliko stvari u kući budemo koristili kao da one pripadaju Bogu ili Guruu, onda ćemo i njih koristiti sa odgovarajućom pažnjom. Samim tim će se u kući osetiti Božje prisustvo. Kada tragalac jednom nauči da vidi Božji Princip u različitim predmetima koje koristi za duhovnu praksu, postepeno će moći da vidi Boga u svemu. Ovo pomaže njemu ili njoj da spozna Božji princip kako u živoj tako i u neživoj kreaciji.
  • Jedan tragalac je stalno mislio o tome kako je Guru pored njega u svim situacijama i to mu je pomoglo da se oslobodi defekta straha.

Kada radimo bilo kakvo služenje Apsolutnoj Istini (satseva), na početku osećamo da smo mi uradili satsevu, a sa time se stvara i određena količina suptilnog ponosa. Ovo se dakle ne smatra satsevom u pravom smislu te reči. Kada radimo satsevu, trebali bismo da je radimo sa stavom da Bog Sam radi tu satsevu kroz nas i ne bismo trebali da sebi to pripisujemo. 

Na kraju treba da izrazimo zahvalnost Bogu na tome što nam je dao priliku da Ga služimo. Merilo toga da li se naša akcija desila kao služenje Apsolutnoj Istini je količina Blaženstva koje osećamo posle našeg služenja. Kada konstantno analiziramo da li se naša aktivnost dešava na način na koji to Bog oćekuje od nas tragalaca, u nama se brže razvija duhovna emocija.

4.2 Neki drugi načini za povećavanje duhovne emocije

Pojanje: Samo kada se poje sa duhovnom emocijom, pojanje doseže do Boga. Kao što bez ikakvog truda neprestano mislimo o nekome koga volimo ili o nečemu što nam se sviđa (na primer, zaljubljena osoba koja misli o svom voljenom, ili majka o svom detetu), tako i um treba da bude uslovljen da voli Boga. Kada osoba počne da voli Boga, lako se seća Božjeg Imena i oseća Blaženstvo prilikom pojanja Božjeg Imena. Kasnije, pojanje postaje način života. Možemo da se molimo Bogu na svakih pola sata da nam produbi pojanje i da nam omogući da pojemo iskreno.

Molitva i zahvalnost: Možemo da se stalno molimo Bogu da nam pomogne u duhovnoj praksi kao i da nam pomogne da se svaka naša akcija desi kao duhovna praksa. Svaki put kada se molimo, potvrđujemo činjenicu da nam je potrebna pomoć, a ovo razvija osećaj predavanja što zauzvrat smanjuje naš ego. Molitva je zapravo sinonim za predavanje. Ovaj čin predavanja je završen tek pošto izrazimo zahvalnost. Zahvalnost je način da pripišemo taj osećaj da smo mi nešto uradili Bogu ili Guruu, što nam pomaže u smanjenju ega. Često tragaoci zaborave da se zahvale Bogu za ono što se desilo prema njihovim molitvama. Kada zatražimo Božju pomoć u obavljanju nekog služenja Apsolutnoj Istini, tada se to služenje desi glatko i pošto dobijemo Blaženstvo iz ovog služenja postajemo zadovoljni i zaboravimo da izrazimo zahvalnost.  Može da se desi i da tragalac razvije suptilni ego zbog toga što dobija duhovna iskustva i što oseća Blaženstvo. Stoga je jako važno izraziti zahvalnost Bogu za duhovna iskustva ili Blaženstvo  i pripisati Njemu zasluge za to.

Kako probuditi duhovnu emociju (bhav)

Učenje i satsang: Lak način da se poveća duhovna emocija je proučavanje truda tragalaca koji već imaju razvijenu duhovnu emociju. Za ovo je važno da budemo u društvu Apsolutne Istine (satsang) i posmatramo one tragaoce koji imaju duhovnu emociju ka Bogu i učimo od njih.

Predlažemo da pročitate SSRF-ovu knjigu o tome kako da svakodnevno budite duhovnu emociju i da redovno praktikujete nešto iz nje.

Stav učenja: Pokušajte da vidite Božju ruku u svemu, a sve oko vas kao priliku za učenje. Ovo uključuje svaku situaciju, bilo da je dobra ili loša. Kada smo u stavu učenja uvek smo u Blaženstvu jer imamo stav da je Bog sa nama i da nas kroz sve što doživimo i kroz šta prolazimo, uči da postanemo bolji tragaoci.

Smanjenje ega:  Ako stalno razmišljamo o Guruovoj misiji, onda se naše akcije dešavaju u skladu sa Božjom voljom. Kada služimo Apsolutnoj Istini, ne smemo dozvoliti da pogrešne reakcije ili sumnje o drugima uđu u naš umu, jer ako naše reakcije povrede druge tragaoce, onda izostaje Božja milost. Zato je poželjno da se praktikuje ‘Odanost sluge ka Bogu’. U ovakvoj odanosti, posvećenik Boga smatra svojim ocem, majkom, svime, a sebe smatra Božjim sinom ili slugom. Kada smo ponizni, trudimo se da smanjimo ego i onda možemo da se trudimo i da povećamo duhovnu emociju.