Prikupljanje podataka o sebi – kako napisati grešku

1. Uvod o prikupljanju podataka o sebi

U prethodnom delu podelili smo o nekim primerima grešaka i kako ih razvrstati. U ovom poglavlju ćemo da obratimo pažnju na prikupljanje podataka (tj. grešaka) o sebi, kako da ih napišemo, odnosno sačuvamo.

Kako biste započeli proces uklanjanja mana ličnosti, pokušajte da sedam do deset dana pišete greške kojih ste postali svesni ili na koje vam je neko ukazao. Ovo se takođe odnosi na greške kojih ste postali svesni dok se razgovaralo o greškama drugih, pa ste shvatili da ste i vi napravili slične greške. Pisanjem grešaka mi u stvari prikupljamo podatke o sebi kako bismo mogli da analiziramo svoju ličnost. U početku, svest o tome gde smo pogrešili je vrlo mala ili je uopšte nemamo, pa možemo da pitamo druge za pomoć. Otprilike posle deset dana dobićemo ideju o vrstama grešaka koje se dešavaju, što će nam pomoći da shvatimo u kom smeru treba da ulažemo trud.

2. Budite precizni kada pišete greške

Prilikom pisanja greške osoba treba da nauči kako da je napiše na određen, ali jednostavan način kako bi umu bilo jasno u čemu je greška.

Um ima sklonost da štiti samog sebe. Zbog toga on pokušava da prikrije greške ili da drži osobu u stanju zbunjenosti kako osoba ne bi dobila pomoć da se promeni. Kao rezultat toga, um zbunjuje, zavarava osobu i pokušava da ojača osećaj „ja sam u pravu“.Zato, što smo kraći i precizniji kod pisanja grešaka, to je bolje za nas.

Primer nepravilno napisane greške.

“Danas je bilo nekoliko situacija u kojima sam trebala da vičem na decu. Ništa ne drže uredno. Koliko god im govorim oni ne uče. Morala sam da budem stroga. Anino ponašanje je sve gore i gore. Stalno želi nešto novo. Kao roditelj nastojim da izbalansiram stvari, ali njeni prohtevi ne prestaju. Moja dilema je ako udovoljim njenim prohtevima ona neće shvatiti vrednost onoga šta dobije. Sa druge strane, ako ne udovoljim njenim zahtevima, deca će misliti kako je njeni roditelji ne podržavaju. Znam da je to prolazna faza, ali u jednom trenutku sam morala da vičem”

Možda ste primetili da je previše aspekata spomenuto u ovoj grešci koji opterećuju um. Bolje je napisati samo jedan aspekt greške koji nas brine ili nas uznemirava. U ovom slučaju, postoje dve greške.

Za navedeni primer bilo bi puno efikasnije da napišemo grešku na sledeći način.

1. Kada Ana (moja ćerka) nije počistila ormar iako sam je podsetila, naljutila sam se na nju

2. Kada me je Ana (moja ćerka) pitala da joj kupim skupe sandale, imala sam reakciju i pomislila ako   svaki put udovoljim njenim željama uzeće stvari zdravo za gotovo i misliće da se sve dobija lako.

U ranijem slučaju, teško je da se odredi glavni problem. Ako neko ne može pravilno da odredi problem, mala je mogućnost da će analizirati grešku ili dobiti pomoć za nju. Kako bi um shvatio uzrok problema/reakcije, potrebno je da u potpunosti budemo precizni. Razlaganjem celog događaja na manje greške i pisanjem, tako da um i intelekt osveste šta je tačno učinjeno pogrešno, pomaže da se bolje utvrdi koja je mana odgovorna za učinjenu grešku.

3. Fokus treba da  bude na sebi

Ponekad osoba shvati da je pogrešila što je imala reakciju ka drugome. Međutim, um je drži u uverenju da je opravdano imala reakciju. Zbog toga, kada piše grešku, piše je na način da navodi grešku druge osobe. To odvlači fokus na grešku drugih, umesto da radi introspekciju svog dela u događaju.

Primer – greška koja je napisana na ekstrovertan način sa fokusom na tuđoj grešci

Moj suprug Džimi je uvek na moblnom i nikada nema vremena za mene. Danas se to ponovo dogodilo. Trebala sam da razgovaram sa njim o nekim stvarima, a on je rekao da će uskoro imati vremena i opet se usredsredio na telefon, dok sam ja čekala. Pomislila sam kako je to nepristojno i ružno ponašanje sa njegove strane i naljutila sam se.

Primer – greška koja je napisana sa više introspekcije

Naljutila sam se na svog supruga Džimija, jer sam očekivala da će odvojiti vreme za mene, a on je bio zaokupiran telefonom.

Kao što možete da vidite druga napisana greška dovodi osobu do veće introspekcije što joj postaje katalizator za vlastito preispitivanje. Osoba je više usredsređena na uzrok greške na sledeći način:

“U redu, Džimi je bio zauzet na telefonu, ali šta me je toliko pogodilo? Ipak mu nisam unapred dala do znanja. Manjak komunikacije, možda je njegov problem. Ali ljutnja koja me je obuzela samo meni nanosi bol. Takođe sam pretpostavila da je važnije ono što sam htela sa njim da razgovaram od onog šta je on radio. Kako da smanjim svoju ljutnju?“

4. Napišite grešku iskreno

Korišćenje neodgovarajućih izraza

Primetili smo da tragaoci ponekad koriste reči kojima umanjuju težinu svoje greške. Na primer, jedna je osoba napisala svoju grešku na sledeći način:

“Kada me je Džoana uvredila pred kolegama, bio sam malo uznemiren i osećao sam da bih joj nešto odgovorio.

U stvari on je bio vrlo uznemiren, ali nije hteo da prizna da ga je to toliko povredilo. Takođe, zaista je želeo nju da uvredi pred njenim prijateljima kako bi je naučio lekciji. Zato bi bilo bolje da je napisao grešku na sledeći način.

“Kada me je Džoana uvredila pred kolegama, bio sam vrlo uznemiren i imao sam snažnu potrebu da nju uvredim pred njenim prijateljima.”

Bolje je izbeći reči poput „malo“ ili „jedva“ kada govorimo o manama ličnosti, jer to šalje pogrešnu poruku umu i intelektu da greška nije bila nešto jako loše.

Priznavanje mana samom sebi

Mnogo puta čak i tragaoci teško priznaju da imaju određenu manu ličnosti. Na primer, u redu je priznati da neko ima osećaj ljutnje prema supružniku, jer je to normalno. Ipak, teže je priznati da neko ima zavist ili ljubomoru prema drugom tragaocu kojeg su pohvalili na  Satsangu za njegov trud. Mane ličnosti kao što su zavist, ljubomora, pohlepa i žudnja je teže priznati u odnosu na lenjost, nedostatak planiranja, neodgovornost itd.

Ponekad je potreba za zaštitom vlastitog imidža (slike o sebi) toliko velika da osoba neće zapisati grešku čak i kada je svesna greške.

5. Dodatni saveti za pomoć u pisanju grešaka

Prikupljanje podataka o sebi – kako napisati grešku

  • Sažetost, jasnoća, jednostavnost i iskrenost su ključne odlike koje treba da imamo na umu kada pišemo greške.
  • Ako se jedna te ista greška ponavlja nekoliko puta u toku dana – osoba može jednom da napiše grešku ali da broji koliko puta u toku dana se dešava, da bi se shvatila ozbiljnost greške.
  • Pokušajte da budete redovni u pisanju grešaka. Možete da koristite primer, tabele. U kolonu „B“ u listu „Moje greške“ treba da upišete greške koje ste primetili tokom dana uz datum naveden u koloni A. Celo poglavlje govori kako da se popuni kolona B, PDR tabele.
  • Ponekad osoba može da ima kratkotrajnu misao ljubomore ili ponosa. Trebalo bi da se zapiše istog trena, jer može da je zaboravi do kraja dana kada sedne da  zapisuje greške.
  • Uvek imajte nešto pri ruci za zapisivanje grešaka, bilo da je to olovka i papir ili beleške na vašem mobilnom.
  • Prisustvujte na Satsanzima SSRF-a, jer će vam to pomoći da osvestite šta predstavlja grešku, kako biti budan u uočavanju greške i kako je napisati.