<\/p>\n
Sadr\u017eaj<\/p>
Opisani slu\u010daj prou\u010dava kako je Alison (ime je promijenjeno zbog za\u0161tite privatnosti osobe) mu\u010dila tjeskoba, negativne misli i depresija od kada zna za sebe. Obavljanjem duhovne prakse uspjela je to prevladati. Alison je podijelila s nama preobra\u017eaj od napada tjeskobe do mentalne sre\u0107e i zadovoljstva.<\/p>\n
Ve\u0107 \u0161est godina radim duhovnu praksu pod vodstvom SSRF-a. Ro\u0111ena sam u katoli\u010dkoj obitelji i prakticirala sam kr\u0161\u0107anstvo do svojih zrelih godina. Sada mi je 39 godina i ve\u0107inu svog \u017eivota patila sam od srednje jake do jake tjeskobe i umjerene depresije kao njene posljedice. Sje\u0107am se, kada sam bila dijete od pet-\u0161est godina, da su me mu\u010dile brige i tjeskoba zbog bilo kakve promjene koja je mogla nauditi mojoj obitelji ili meni. Znala sam stajati uz prozor i \u010dekati majku ako nije dolazila ku\u0107i na vrijeme. Um mi je tada bio rastrgan negativnim mislima koje su u meni izazivale velike strahove. Pitaju\u0107i se \u0161to joj se moglo dogoditi dok je bila daleko od mene, moja je tjeskoba jo\u0161 vi\u0161e rasla. Nekom drugom prilikom zami\u0161ljala sam kako zli ljudi ulaze u zgradu gdje je ona boravila i ranjavaju je ili \u010dak ubijaju. Zami\u0161ljala sam majku u prometnoj nesre\u0107i kako je te\u0161ko ranjena ili mrtva.<\/p>\n
Kada bi roditelji ostavljali bra\u0107u i mene s dadiljom, istr\u010dala bih van na tratinu za njima, plakala i molila ih da ne odlaze. To se doga\u0111alo i ako su odlazili samo nekoliko blokova zgrada dalje od ku\u0107e. Ponekad bih \u010dula razgovor roditelja o financijskim te\u0161ko\u0107ama i borbi. To bi izazivalo mnogo mu\u010dnine i nemira u meni.\u00a0 Pitala sam se kako \u0107e nam se promijeniti \u017eivot bez novca.<\/p>\n
Bilo kakva nesre\u0107a koja se prikazivala na televiziji, kao na primjer prirodne katastrofe ili dokumentarac o atomskom ratu, naglo bi me odvukli u depresiju. Tjednima bih bila opsjednuta vizijama zami\u0161ljaju\u0107i sebe usred takve nesre\u0107e i kako mi se \u017eivot kakvoga znam zauvijek mijenja postaju\u0107i sve lo\u0161ijim. Ako je bilo uvedeno de\u017eurstvo zbog tornada ili se davalo upozorenje na radiju, sakrivala sam se u podrumu tresu\u0107i se i zami\u0161ljaju\u0107i se odvojenom od obitelji ili \u010dak kako umirem zajedno s njima. Kada bi mi u \u0161koli netko rekao ne\u0161to negativno, tjednima sam u mislima to prevrtala i brinula o tome, iako je to pitanje bilo odmah rije\u0161eno\u00a0.<\/p>\n
U dobi od 13 godina, kada sam bila u sedmom razredu, roditelji su me premjestili u privatnu pripremnu srednju \u0161kolu. U to vrijeme po\u010dele su se odvijati mnoge stvari. Prolazila sam promjene puberteta i dosta sam se uklju\u010dila u sport. Nastavni program bio je na vi\u0161oj razini pa su i moje odgovornosti prema u\u010denju porasle. Promjena \u0161kole, zajedno sa sportskim aktivnostima, prili\u010dno je produ\u017eila moje dnevne obveze, a tako se nastavilo tijekom svih godina \u0161kolovanja. Upustila sam se u intimne odnose, po\u010dela istra\u017eivati ovozemaljske ciljeve i obra\u0107ati pa\u017enju na kolege. U to vrijeme pove\u0107ala se u\u010destalost i trajanje napada tjeskobe, naro\u010dito pred ispite, kakva dru\u017eenja ili kada sam trebala nastupati u sportu. Tada sam vjerovala da je to normalno obzirom na sve \u0161to sam radila i zbog toga nikada nisam ni\u0161ta pripisivala napadima tjeskobe.<\/p>\n
U dobi od 18 godina oti\u0161la sam od obitelji kako bih poha\u0111ala fakultet. No, napadi tjeskobe su se nastavili. Kao rezultat toga, znala sam imati mu\u010dnine, gubitak apetita, jaku uznemirenost i um stalno zaokupljen brigama. Analiziraju\u0107i uzroke napada tjeskobe shvatila sam da imam nisko samopo\u0161tovanje i osje\u0107aj da nisam dovoljno dobra, naro\u010dito u dru\u0161tvu drugih ljudi. To je moglo, tako\u0111er, proizlaziti i iz neodlu\u010dnosti o mojoj karijeri jer \u010dak i kada sam mislila o njoj, odnosno \u0161to bih voljela raditi u \u017eivotu, negativne misli da ne mogu ni\u0161ta ostvariti naprosto bi me gu\u0161ile. Negdje u to doba bila sam u ozbiljnoj vezi sa Samom. Ipak, nakon godinu i pol dana poznanstva moji su se napadi tjeskobe poja\u010dali, a da nisam mogla niti pribli\u017eno znati zbog \u010dega. Je li odnos u kojem sam bila bio pogre\u0161an za mene? Je li bilo u pitanju zahtjevno breme statusa koji sam poku\u0161avala ostvariti? Jesam li \u010deznula za domom?<\/p>\n
Zatra\u017eila sam pomo\u0107 savjetnika s akademije i psihologa jer sam osje\u0107ala da gubim kontrolu nad svojim \u017eivotom. Osje\u0107ala bih se malo bolje kada bih ispri\u010dala sve brige savjetniku, ali taj mir je trajao samo nekoliko dana. Da bi stvar bila gora, Sam je prekinuo sa mnom rekav\u0161i da misli kako treba neko vrijeme biti sam. Prekid je izazvao jo\u0161 br\u017ee guranje mog svijeta van kontrole. Moje samopo\u0161tovanje je visilo o koncu. Nisam mogla jesti zbog te\u0161kih mu\u010dnina, izgubila sam pet kilograma i borila se svakoga dana da ustanem iz kreveta i idem u \u0161kolu. Imala sam te\u0161ke negativne misli o sebi i \u017eivotu uop\u0107e i u\u010destalo sam se znala pitati za\u0161to uop\u0107e \u017eivim.<\/p>\n
\u010cesto sam odlazila u crkvu, ponekad samo da sjedim i molim i nadam se odgovorima i nekom olak\u0161anju ili osloba\u0111anju od ovakvih osje\u0107aja. Molila sam Boga da mi ukloni napade tjeskobe i depresiju i da se ponovno osje\u0107am normalno. Izgledalo je kao da ni\u0161ta ne poma\u017ee i budu\u0107i da sam samu sebe uvjerila kako ja i moj svijet moraju biti savr\u0161eni, zatvorila bih svoje osje\u0107aje i vukla za sobom tjeskobu koja me je razdirala.<\/p>\n
Na kraju studija, kada nisam uspjela diplomirati, mislila sam da sam prona\u0161la rje\u0161enje svoje stra\u0161ne tjeskobe. Osje\u0107ala sam da je to bio znak da napustim besmislenu utrku za dovr\u0161enje studija kako bih ostvarila bolju karijeru i posao. Odlu\u010dila sam se odseliti u planine gdje ne\u0107u biti optere\u0107ena odgovorno\u0161\u0107u, materijalnim stvarima, dru\u0161tvenim pritiskom, da budem netko u ovom svijetu. Biti \u0107u slobodna i okru\u017eena samo prirodom. U dobi rane zrelosti sa 24 godine, spakirala sam svoje stvari i oti\u0161la u planine. Dobila sam posao bez stresa i svo slobodno vrijeme provodila sam u skijanju i planinarenju, u\u017eivaju\u0107i u prirodi kojom sam bila okru\u017eena. Nisam trebala puno novaca, donijela sam samo nekoliko stvari sa sobom i narednih osam mjeseci \u017eivot mi je izgledao izvrsno.<\/p>\n
Pojavile su se nove mogu\u0107nosti. Promocija u poslu donijela je nove odgovornosti, razvila se ozbiljna veza s Jasonom, a kao rezultat toga, svjetovni zahtjevi po\u010deli su se pove\u0107avati. Ponovno sam postala tjeskobna zbog novog posla i nove veze i pitala sam se je li to za mene prava stvar, za\u0161to se skrivam u planinama i ne u\u010dinim u \u017eivotu ne\u0161to vi\u0161e za sebe. Opet sam po\u010dela osje\u0107ati tjeskobu i depresiju. Kako bih se tome suprotstavila, \u00a0odlazila sam na duge skija\u0161ke izlete, uglavnom sama, da prona\u0111em odgovore u stablima, nebu i snijegu. Kako sam mogla biti u tako udaljenom, predivnom mjestu i osje\u0107ati tjeskobu i depresiju? Kada i gdje bih se mogla osje\u0107ati zaista sretnom i zadovoljnom? Napokon sam do\u0161la do zaklju\u010dka da moram iza\u0107i iz svoje trenutne situacije i ponovno oti\u0107i u svijet kako bih za promjenu u\u010dinila ne\u0161to smisleno. Prijavila sam se za doktorat i vratila u \u201ecivilizaciju\u201c \u00a0kako bih zavr\u0161ila \u0161kolu i nastavila karijeru\u00a0.<\/p>\n
Uklju\u010dila sam se u program za dobivanje doktorata u dobi od 25 godina. Tako\u0111er sam se zaru\u010dila s Jasonom, \u010dovjekom s kojim sam se sastajala u planinama. Uskoro smo se vjen\u010dali, kupili ku\u0107u i zemlju i zajedno zapo\u010deli malu poljoprivrednu proizvodnju. Te su godine osje\u0107aj tjeskobe i njene fizi\u010dke posljedice bili ja\u010de izra\u017eeni. Misli pune briga nisu jenjavale, izgubila sam prili\u010dno na te\u017eini, dnevno sam se borila s proljevima i morala sam se siliti jesti. Kada nisam u\u010dila, brinula sam se \u0161to ne u\u010dim, ho\u0107u li dobiti najbolje ocjene i natjecala sam se sa svojim kolegama. Razdiralo me jesam li se udala za pravog \u010dovjeka i kako \u0107u zapo\u010deti karijeru i imati obitelj. Ovakve misli vrtile su mi se glavom po cijeli dan, a kako ne bih nalazila odgovore, niti rje\u0161enja, zapadala sam u stanja depresije. Istovremeno bih po\u010dela misliti kako sam bolesna, da imam rak ili neku drugu neizlje\u010divu bolest. U stvari, raspravljala sam sa sobom kako bi mi bilo lak\u0161e da imam neku neizlje\u010divu bolest, nego da zavr\u0161im \u0161kolu i svoj brak, obitelj i posao u\u010dinim uspje\u0161nim. Ovakve misli stvarale bi jo\u0161 dublju spiralu negativnih vizija i u kona\u010dnici stanje dublje depresije.<\/p>\n
Prestala sam se oslanjati na religiju i odlaziti u crkvu, a sebe bih rijetko zatekla u molitvi ili razgovoru s Bogom. Prolazila sam kroz to kao da sve imam pod kontrolom. No, godine koje su slijedile bile su ispunjene borbom, ne samo zbog te\u0161kog obrazovnog programa u kojem sam sudjelovala, nego i zbog braka. Suprug i ja smo se stalno prepirali oko svega u \u017eivotu iako sva\u0111anje nije bila osobina za koju sam mislila da je imam. Kao dijete uvijek sam bila tiha i miroljubiva, a tako\u0111er sam odrasla u domu punom ljubavi gdje sva\u0111e i prepirke nisu bile obrazac pona\u0161anja. Ve\u0107inu sva\u0111a u na\u0161em braku smatrala sam njegovom krivicom, odnosno njega i njegove osobne probleme krivila sam za svoje izljeve bijesa. Po\u010dela sam se smatrati \u017ertvom u braku. Odrasli smo svaki za sebe, nismo znali \u0161to \u017eelimo kao osobe, ali smo bili prili\u010dno sigurni da to nije ono \u0161to \u017eeli onaj drugi od nas. Nakon \u010detiri godine i doktorske titule zapo\u010dela sam zahtjevnu karijeru i moj se brak lagano po\u010deo raspadati. Suprug i ja smo se razi\u0161li i po prvi puta potra\u017eila sam pomo\u0107 psihijatra. Sjedila sam na njenom kau\u010du svaki drugi tjedan pri\u010daju\u0107i o svim stvarima koje je moj suprug radio pogre\u0161no i o tome kako sam nesretna. Po\u010dela sam pri\u010dati i o tjeskobi i depresiji. Savjetnik je u\u0161ao u povijest moje obitelji. Uz djeda, baku i ujaka, koji su redom patili od tjeskobe i depresije, \u010dinilo se da odgovor dijelom le\u017ei u genetici. Kada smo dodatno analizirali moju pro\u0161lost, zaklju\u010dak je bio da mo\u017eda imam i fizi\u010dki problem s mozgom. Psihijatrica je bila mi\u0161ljenja da moj mozak ne funkcionira normalno zbog nedostatka nekih kemikalija. Preporu\u010deni su mi antidepresivi koje sam odmah odbila jer se nisam htjela oslanjati na lijekove.<\/p>\n
Tijekom na\u0161e razdvojenosti suprug je, tako\u0111er, pristao da idemo kod bra\u010dnog savjetnika. Nakon sastanka, kada bi svoje razlike raspravili s tre\u0107om osobom, osje\u0107ali bismo se malo bolje. Tada su i suprugu preporu\u010deni antidepresivi, koje je koristio sljede\u0107ih godinu dana. Ponekad se znalo dogoditi da ih slu\u010dajno ne uzme, ali bi se odmah vratio na terapiju. To je stvorilo jo\u0161 strmoglaviji pad u na\u0161em braku i gurnulo nas do ruba.<\/p>\n
S 30 godina, poni\u0161tenje mog petogodi\u0161njeg braka dovelo me je do stanja kroni\u010dne depresije u trenutku kada sam se borila kako bih se prona\u0161la u novoj karijeri. Nastavila sam sa svojim sesijama kod psihijatrice svakog drugog tjedna, \u0161to me je u kona\u010dnici dovelo do terapije antidepresivima. \u0160to sam vi\u0161e otkrivala kako nisam sposobna nositi se sa \u017eivotnim izazovima, preporu\u010divane su mi sve ve\u0107e doze lijekova. Na kraju tre\u0107e godine, od po\u010detka lije\u010denja, koristila sam trostruku dozu od prvotne s kojom sam zapo\u010dela.<\/p>\n
Iako su svi lijekovi koje sam uzimala donekle oslabili napade tjeskobe i depresije, jo\u0161 uvijek sam osje\u0107ala da ne\u0161to nedostaje. Razmi\u0161ljala sam kako je moja vjera potisnuta u pozadinu i iskreno sam htjela povratiti svoju vezu s Bogom. Po\u010dela sam listati \u017eute stranice telefonskog imenika i otvarala na crkvama. Nasumice bih zaustavila prst na crkvi, bilo kojoj, i prisilila se da odem na misu sljede\u0107e nedjelje. \u017dute stranice bile su uskoro prekrivene crvenim linijama i kri\u017ei\u0107ima precrtavaju\u0107i svaku crkvu za koju sam smatrala da nije za mene. Imala sam brojna pitanja o tome kako ponovno prona\u0107i Boga, no poruke iz tih crkvi nisu odjekivale u meni. Moje su police postale te\u0161ke od knjiga za samopomo\u0107, koje su me motivirale i pru\u017eale osje\u0107aj \u017eivota. No, to bi \u00a0trajalo najvi\u0161e tjedan dana, ako bih uop\u0107e mogla pro\u010ditati knjigu do kraja.<\/p>\n
Kona\u010dno sam po\u010dela redovito odlaziti u evan\u0111elisti\u010dku crkvu i uklju\u010dila se u grupu za prou\u010davanje Biblije. Kada sam imala 33 godine stupila sam u novi intimni odnos. Moj novi partner dolazio je u istu crkvu. Budu\u0107i da je sustav vjerovanja nove crkve bio druga\u010diji od mojih, stalno sam ih preispitivala i kao rezultat toga te\u0161ko sam ih dijelila s grupom. Moja nova veza tako\u0111er je prolazila uspone i padove jer sam stalno poku\u0161avala doku\u010diti \u0161to \u017eelim. Kada je veza postala ozbiljnija, primijetila sam da unosim u nju puno jednakih problema koje sam donijela i u prija\u0161nji brak. To je bio trenutak kada sam odlu\u010dila da se zaista \u017eelim promijeniti kako se povijest ne bi ponavljala.<\/p>\n
Alat koji sam stalno koristila kao za\u0161titu ve\u0107 od ranih dvadesetih godina, bilo je prakticiranje joge. Jogu sam prakticirala uglavnom zbog fizi\u010dkih blagodati, no ipak sam primijetila da je ona znala barem privremeno ubla\u017eiti moju tjeskobu. Kako ju nisam svakodnevno prakticirala, donijela sam \u010dvrstu odluku da to od sada nadalje \u010dinim. Kroz nove satove joge i njihovog u\u010ditelja upoznala sam se sa SSRF-om. Jednog dana na predavanju gdje sam bila jedini u\u010denik, povjerila sam se novom u\u010ditelju, tragatelju za Bogom koji je prakticirao duhovnost pod vodstvom SSRF-a. Ispri\u010dala sam mu kako se ve\u0107 godinama osje\u0107am udaljenom od Boga. U\u010ditelj me je jednostavno upitao: \u201eZar ne misli\u0161 da bi Bog htio obnoviti vezu s tobom?\u201c Toga sam dana zapo\u010dela svoju duhovnu praksu sa SSRF-om. U\u010ditelj mi je preporu\u010dio da se susretnem s njegovom \u017eenom jer je smatrao da mi ona mo\u017ee bolje objasniti koncept duhovnosti. Po\u010dele smo se sastajati i i kroz diskusije poja\u0161njavati konfuziju koju sam imala o religiji i duhovnosti, kao i za\u0161to me je tako dugo mu\u010dila tjeskoba i depresija. Po\u010dele smo odr\u017eavati tjedne satsange<\/em><\/a> i krenula sam prou\u010davati informacije koje je SSRF pru\u017eao na web stranici\u00a0.<\/p>\n Po prvi puta u \u017eivotu, zapo\u010dela sam svakodnevno prakticirati duhovnost prema vodstvu SSRF-a. Radila sam pojanje <\/a>Bo\u017ejeg Imena, molila<\/a> se i trudila se pove\u0107ati duhovnu emociju.<\/a>\u00a0Tako\u0111er sam po\u010dela \u00a0raditi \u201eUklanjanje ega <\/a>i mana osobnosti<\/a>\u201c kao dijela moje duhovne prakse. Pisala bih gre\u0161ke koje sam po\u010dinila tijekom dana, zatim koje bi bile ispravne akcije i tada bih oblikovala autosugestije koje su trebale sprije\u010diti da \u010dinim nove gre\u0161ke. Istovremeno sam uklju\u010dila mjere duhovnog iscjeljivanja<\/a> prema preporuci SSRF-a, kao npr. tretman slanom vodom.<\/a><\/p>\n Dobila sam jasniji uvid u uzrok moje tjeskobe i depresije, koje su bile rezultat duhovnih, a ne fizi\u010dkih problema s mojim mozgom.<\/p>\n Kroz godinu dana, od kako sam po\u010dela duhovnu praksu pod vodstvom SSRF-a, \u017eivot mi se je po\u010deo mijenjati na bolje. Preudala sam se, zapo\u010dela honorarni posao, dobila bebu, a moja duhovna praksa postala je moj glavni potporanj u \u017eivotu. Napadi tjeskobe polako su nestajali, iako sam imala mnogo borbe na svome putu. Napadi depresije su, tako\u0111er, postali rijetki. Umjesto da se tjednima optere\u0107ujem i brinem oko ne\u010dega, takvi bi osje\u0107aji nestajali u roku od nekoliko dana, a kasnije i nekoliko sati.<\/p>\n Na primjer, ranije, kada bih napravila ve\u0107u gre\u0161ku na poslu, bila bih obeshrabrena. U glavi bih stalno ponavljala gre\u0161ku i optere\u0107ivala se njenim posljedicama, navirale su mi negativne misli o samoj sebi i zapala bih u depresiju. No, kada sam po\u010dela redovitu duhovnu praksu, upotrebljavaju\u0107i mjere koje pru\u017ea SSRF, pobolj\u0161ao se na\u010din pristupa situacijama u \u017eivotu: kada pogrije\u0161im na poslu, lak\u0161e prihva\u0107am svoje gre\u0161ke i ula\u017eem vi\u0161e napora da to drugi puta uradim bolje. Jo\u0161 uvijek se njima optere\u0107ujem do neke mjere, ali ne danima i tjednima kako sam znala ranije. Sada znam kako se suprotstaviti gre\u0161ci na psiholo\u0161koj i duhovnoj razini kako bih sprije\u010dila njeno ponavljanje, \u0161to zauzvrat pru\u017ea nadu i za\u0161titu, a ne tjeskobu kao ranije. Umjesto negativnih misli i optere\u0107ivanja, sada mogu promatrati situaciju i prona\u0107i Bo\u017eje u\u010denje u njoj. To je sloboda koju sam tra\u017eila od mojeg ranije negativnog na\u010dina \u017eivljenja.<\/p>\n Duhovne mjere razvile su se u moje nove lijekove protiv depresije. Duhovna praksa i Bo\u017eja milost omogu\u0107ili su mi da smanjim lijekove i da ih nakon nekoliko mjeseci u potpunosti odbacim. \u010cak se i moj odnos sa suprugom promijenio na bolje. Mogu prihvatiti razlike izme\u0111u nas, na na\u0161e nesuglasice \u00a0gledam kao na lekcije i shva\u0107am da odnos nije savr\u0161en iz nekog razloga. Moj suprug je tako\u0111er primijetio promjene jer imam manje reakcija, manje osu\u0111ivanja, a vi\u0161e prihva\u0107anja, kako ljudi tako i promjena. Moja karijera, koliko god ju voljela, ne predstavlja mi vi\u0161e sve u \u017eivotu.<\/p>\n U po\u010detku sam bila nervozna pri pomisli da odbacim antidepresive jer su oni postali moj potporanj u sprije\u010davanju tjeskobe i depresije s kojima sam se borila dugo godina. Duhovnom praksom spoznala sam vi\u0161u razinu sre\u0107e, mira u umu i mentalno blagostanje \u0161to prije nikada nisam uspjela uz lijekove. Stoga znam da \u0107u i dalje ulagati u duhovnu praksu. Dobivam li jo\u0161 uvijek negativne misli, udarce tjeskobe, depresivne misli i iluzije koje mi se motaju po umu? Naravno. Najve\u0107a je razlika u tome \u0161to sada odmah uklju\u010dim tehnike koje sam nau\u010dila od SSRF-a i one to stanje rije\u0161e trenutno.<\/p>\n Slu\u010daj Alisoninih napada tjeskobe nije neuobi\u010dajen. Visok postotak ljudi susre\u0107e se s napadima tjeskobe do odre\u0111ene mjere iako ne toliko kao Alison.<\/p>\n U SSRF-u smo proveli duhovno istra\u017eivanje razli\u010ditih slu\u010dajeva koji se odnose na psihi\u010dke bolesti. Otkrili smo da u mnogim slu\u010dajevima problem koji se odnosi na um ima svoje korijene u duhovnoj dimenziji, a ne u psiholo\u0161koj. Duhovnim istra\u017eivanjem otkriveno je da kod mnogih ljudi duhovni uzrok problema izazivaju preminuli preci. Kako bi se prevazi\u0161li takvi problemi SSRF preporu\u010duje sljede\u0107e:<\/p>\n7. Redovita duhovna praksa i pozitivne promjene<\/strong><\/span><\/h2>\n
8. Komentari SSRF-a<\/strong><\/span><\/h2>\n
\n\n