1-CRO_GID--v1

1. Moja borba sa poremećajem spolnog identiteta tijekom ranih godina

lako sam rođena kao žensko, od ranog uzrasta osjećala sam se kao da sam muškarac. Igrala sam se s igračkama za dječake, željela da mi tijelo bude mišićavo i da više izgleda kao muško. Nije mi se sviđalo kako izgledam i bila sam depresivna. Poslali su me u žensku školu u kojoj sam se, kako sam odrastala, osjećala sve depresivnije i usamljenije. Do sedmog razreda, bila sam gotovo potpuno izolirana jer nisam imala osjećaj bliskosti ni s kim od mojih vršnjaka.

Kada sam ušla u tinejdžerske godine, osjećala sam se vrlo izolirano i frustrirano. Moja depresija se produbila i kod kuće sam lako gubila živce. Osjećala sam se zarobljenom u pogrešnom tijelu. Pitala sam se jesam li lezbijka. Ponašala sam se i oblačila kao da sam muškarac.

Imala sam dvadeset godina kada sam čula sam za termin „transrodan“ i „poremećaj spolnog identiteta“, trenutno sam se identificirala s tim. Krenula sam živjeti svoj život kao muškarac. Počela sam se udaljavati od moje obitelji jer većina njih nije mogla prihvatiti moj način života. U tom stanju, bilo mi je teško naći posao i živjela sam na rubu siromaštva. Postajala sam sve nervoznija jer sam bila u strahu da će ljudi otkriti da imam žensko tijelo.

2. Moj prvi kontakt s Fundacijom za istraživanje duhovne znanosti (SSRF)

Kada sam bila u Goi na odmoru, na prijedlog jednog člana obitelji, posjetila sam SSRF-ov duhovni istraživački centar i ashram u Goi, u Indiji. To je bio prvi put da sam posjetila ashram i mogla sam osjetiti visoku razinu pozitivnosti u okolini. Kasnije sam naučila da ta pozitivnost dolazi od visokih razina Božanske svjesnosti ili Chaitaniye (Čajtanije) koja je prisutna u duhovnom istraživačkom centru i ashramu. Kada sam došla u SSRF-ov duhovni istraživački centar bila sam odjevena kao mladić. Kako sam uzimala neke hormone, imala sam dlake po licu i lako sam prolazila kao muškarac. U duhovnom istraživačkom centru svi su bili vrlo ljubazni i nisu me osuđivali. Dozvolili su mi da ostanem jer sam izrazila želju da duhovno rastem.

Tijekom boravka počela sam sudjelovati u svim redovitim aktivnostima u centru. Sudjelovala sam i u velikom broju eksperimenata i istraživanja zasnovanih na duhovnoj znanosti u ashramu, kao i u eksperimentima u kojima je korištena biofeedback oprema. Na primjer, sudjelovala sam u jednom eksperimentu gdje je bilo provedeno ispitivanje učinaka međusobnog razgovora ljudi. Zamolili su me da razgovaram s jednom osobom za koju su mi tek poslije rekli da je Svetac. Međutim, samo zahvaljujući tome što sam pričala s Njim, biofeedback oprema je pokazala iscjeljujući učinak na mojim chakrama. I sama sam suptilnim zapažanjem osjećala da se događa iscjeljivanje.

Tijekom nekoliko sljedećih tjedana u SSRF-ovom duhovnom istraživačkom centru, počela sam primjećivati da mi se događaju mnoge neobične stvari koje nikada ranije nisam doživjela. Na primjer, nisam mogla sklopiti ruke kako bih se pomolila prije jela. Željela sam ustati i odmaknuti se od stola umjesto da jedem hranu koja je poslužena u blagovaonici duhovnog istraživačkog centra. Moje misli i proces razmišljanja bili su zamagljeni i nisam mogla shvatiti jednostavne stvari niti spustiti u praksu nešto što mi je rečeno. Nisam mogla razumjeti zašto mi se događaju takve stvari. Polako, tijekom vremena, nježno su mi priopćili da sam zaposjednuta negativnom energijom. Kako negativna energija nije mogla tolerirati duhovnu pozitivnost u prostoru SSRF-ovog duhovnog istraživačkog centra, pravila je sve ove prepreke u mom životu.

Na početku nisam mogla razlikovati misli: dolaze li od negativne energije ili su to moje misli. Međutim, kako sam nastavila s duhovnom praksom, malo po malo, naučila sam razlikovati dva identiteta u sebi – jedan je bio osoba koja nije mogla podnijeti nikakavu duhovno pozitivnu stimulaciju, a druga je bila tragateljica kojoj je laknulo i koja je bila sretna što je s drugim tragateljima.

Poslije nekog vremena, rečeno mi je da me zaposjela muška snažna negativna energija iz četvrte ravni Pakla. Shvatila sam da su njegove misli o muškom identitetu još od mog djetinjstva bile odgovorne za razvoj poremećaja spolnog identiteta u mome umu. Zbog toga sam se osjećala kao muškarac zarobljen u ženskom tijelu. Shvatila sam da je u meni sve više rasla njegova prisutnost i da je on od mog života napravio svoj. On je kroz mene zadovoljavao svoje želje i tako stvorio probleme između mene i moje obitelji.

3. Savjeti za prevladavanje poremećaja spolnog identiteta i duhovna praksa

Na početku mi je savjetovano da pojam ime Shri Gurudev Datta, a kasnije Om Namo Bhagavate Vasudevaya. Zbog težine zaposjednutosti, savjetovano mi je da pojam četiri sata dnevno i da primjenjujem i druge mjere duhovnog iscjeljivanja. Duhovne mjere koje sam svakodnevno primjenjivala bile su tretman slanom vodom i pojanje uz nyasPored toga, radila sam na pročišćavanju svog doma sa SSRF-ovim mirisnim štapićima i gomutrom (urin indijske krave). Pokazali su mi i kako da sudjelujem na satsanzima (boravak u društvu Istine) preko Skype-a. Na satsanzima sam naučila kako voditi dnevnik svojih grešaka kao i ego manifestacija koje sam primjećivala kod sebe. Bilježila sam u njega i sve stvari koje sam učila i zapažanja o svom duhovnom napredovanju. Savjetovano mi je da se molim prije svake aktivnosti kao što su obroci, kupanje, vožnja biciklom na posao, aktivnosti na poslu i susreti s prijateljima. Molitva je bila usmjerena na to da zaposjedajući subjekt ne može koristiti nijednu od ovih aktivnosti kako bi povećao svoju prisutnost.

4. Početak promjena

Poslije nekoliko mjeseci, napadi anksioznosti, koji su me preplavljivali, smanjili su se, kao i bijes. Počela sam izlaziti iz mog oklopa i nositi drugačiju odjeću. Moje kretnje više nisu bile ukočene kao prije, a glas mi je postao ženstveniji. Primijetila sam da se poremećaj spolnog identiteta smanjuje.

Jednog dana sam shvatila da se osjećam lagano i lepršavo i da je na mom licu osmijeh i mir. To je bio osjećaj iznad sreće, osjećaj Blaženstva. Osjetila sam manju vezanost za stvari oko sebe i one me nisu toliko doticale. Iznutra, postala sam svjesnija svog izgleda. Strah vezan za moj spol i kako će me vidjeti drugi ljudi, bio je sve manji i manje sam brinula što će oni misliti o meni. Umjesto da mislim o mojim potrebama, misli su bile više okrenute potrebama drugih ljudi i razmišljanju kako da im služim ili kako da im dan učinim ljepšim. Mogla sam se i više fokusirati iznutra na Božju prisutnost.

Nakon otprilike šest mjeseci, skupila sam hrabrosti pitati roditelje mogu li se vratiti kod njih kao dio obitelji i oni su rekli da mogu. Kasnije su mi rekli da su istog dana, prije nego što sam ih to pitala, išli u hram Bogoslužja gdje inače odlaze i da je svećenik rekao mom tati: „Vaša kćerka će se vratiti kući“. Za njih je to bilo duhovno iskustvo.

5. Sadašnje stanje

Život s roditeljima je postao vrlo miran i kod kuće sada mogu nositi žensku odjeću. Nova prekretnica na ovom putovanju je bila to što sam, pet godina nakon početka duhovne prakse pod vodstvom SSRF-a, prošlog tjedna po prvi put mogla obući žensku odjeću za intervju za posao i osjećala sam se sasvim ugodno. Moj poremećaj spolnog identiteta je praktično nestao. Počinjem se osjećati sretno i opušteno u svom novom identitetu i osjećam kako uživam biti žena.

Sada se osjećam iskrenije i otvorenije jer živim svoju pravu prirodu. Govorim to sa osjećajem olakšanja i zahvalnosti Bogu. Zahvalna sam SSRF-u jer se sada osjećam ugodno u svom ženskom tijelu i mogu usmjeriti trud na duhovno putovanje. Željela sam podijeliti svoju priču kako bih ohrabrila druge da započnu ili nastave duhovnu praksu. Istinski vjerujem da redovita duhovna praksa može pomoći svakoj osobi sa problemom spolnog identiteta da prevlada ovaj poremećaj i pronađe trajni lijek za takvu vrstu problema.

Izražavam zahvalnosti Bogu što mi je dao priliku kako bih našla rješenje za prevladavanje poremećaja spolnog identiteta i kako bih povećala svoju duhovnu praksu.

– Gđica Irene Rogers, SAD (pseudonim da bi se zaštitila privatnost tragateljice)