1-CRO_transformation-negative-thinking--v1

1. Uvod

Kao dijete vjerovala sam u postojanje Boga, ali On nikada nije imao neki određeni oblik. Moja obitelj je kineskog porijekla i slijedimo budistička vjerovanja i tradicije, iako ne striktno. Od moje desete godine ponekad bih razgovarala s Bogom, obično prije spavanja. Zahvalila bih se što brine o mojoj obitelji i zamolila Ga da i dalje brine o nama. Kada god bih upala u neku nevolju ili bila blizu, sjetila bih se Boga.

2. Bračni problemi mojih roditelja

Tijekom djetinjstva, roditelji su imali bračnih problema i često bi se sve to odigravalo u kući pred nama. Imam dvije sestre, ali od nas triju majka je uvijek meni povjeravala što joj je otac radio ili govorio. To me je uznemiravalo i počela sam osjećati bijes prema ocu. Često sam se osjećala depresivno jer nisam mogla promijeniti situaciju.

Godine provedene u osnovnoj školi bile su ispunjene posjetima školskim savjetnicima koji su mi pomagali nositi se sa situacijom kod kuće. Počela sam se emotivno vezivati za nastavnike u školi zbog razumijevanja koje su pokazivali za mene i moju situaciju, a što moji vršnjaci nisu mogli. Usprkos podrški koju sam imala u školi, problemi koje sam osjećala nisu bili riješeni.

3. Tinejdžersko doba

U petnaestoj, šesnaestoj godini, osjetila sam kako se u meni nešto mijenja. Depresija koju sam osjećala zbog obiteljske situacije pretvorila se u bijes prema roditeljima. Bila sam ljuta na oca zbog dvostrukog života koji je vodio i na majku jer nije ništa poduzimala, kao na primjer da zatraži razvod. Kako je ona bila često uzrujana zbog oca, iskaljivala je svoj bijes na meni i sestrama.

Radha-2008U to vrijeme počela sam nositi sve crno, a koristila sam i crni lak za nokte. Odlučila sam, po prvi puta, ošišati na kratko svoju dugu kosu i obojiti je u razne boje od zelene do plave i ljubičaste. Također sam slušala puno heavy metal glazbu poput Slipknot-a i Godsmack-a s vrlo nepristojnim tekstovima i često sam psovala. Uživala sam gledati horor filmove i što su bili strašniji, više sam ih željela gledati. Pomišljala sam napraviti pirsing na obrvi, usni, i sl. i istetovirati tijelo.

Znala sam odjednom biti ljuta bez ikakvog razloga, željela sam vrištati ili udarati o zid. Tih sam godina također lako postajala vrlo emotivna. Moji prijatelji i obitelj bili su zbunjeni, jer je to izgledalo kao nova strana moje osobnosti koja se odjednom probudila.

U tom razdoblju života počela sam preispitivati i svoju seksualnost. Na neki način sam se ponašala kao muško i osjećala sam malu ili gotovo nikakvu privlačnost prema suprotnom spolu. Osjećala sam privlačnost prema bliskim prijateljicama, ali sam se bojala iskazati misli i osjećaje prema bilo kome. Ponekad su seksualne misli prema istom spolu bile tako jake da sam pomišljala kako sa mnom nešto nije u redu. Mislila sam kako je to siguran znak moje homoseksualnosti, iako nikada nisam bila u vezi sa ženom.

Borila sam se sa spoznajom i otkrivanjem tko sam ja kao osoba i osjećala sam unutarnji nemir oko različitih interesa. Zbog toga sam bila neprestano uznemirena. Kasnije sam shvatila da nam samo Duhovnost može pomoći u spoznaji tko smo zapravo.

4. Zanimanje za duhovnost

Za Duhovnost sam se više zainteresirala nakon 2008. godine kada sam krenula na fakultet. Pohađala sam mnoga predavanja iz antropologije i najviše sam bila zainteresirana za učenje o različitim sustavima vjerovanja i religijama raznih kultura širom svijeta kao i o njihovom znanju o duhovnoj dimenziji.

Tada sam počela raditi u trgovini opreme za rekreaciju na otvorenom i kampiranje, gdje sam se sprijateljila s dvoje ljudi (koji su kasnije postali tragatelji SSRF-a). Kako smo razgovarali o raznim duhovnim temama, odmah sam postala bliska s njima. Često sam poslije posla ili vikendom išla k njima kako bismo razgovarali o Duhovnosti, a oni bi mi pokazivali razne knjige koje su imali o Duhovnosti i duhovnom iscjeljivanju.

5. Započinjanje duhovne prakse sa SSRF-om

Dvoje mojih prijatelja sa posla isplanirali su 2009. godine put u Gou, Indija i zamolili me da vodim brigu o njihovoj kući dok su odsutni. Kada su otputovali u Indiju, neočekivano su ostali u Istraživačkom centru SSRF-a i tamo započeli duhovnu praksu.

Tijekom tih nekoliko mjeseci njihovog odsustva, u našoj obiteljskoj kući imali smo iskustva  s negativnim entitetom. Moja tetka, mlađa sestra i ja mogle smo osjetiti prisustvo negativnog entiteta koji je često radio razne stvari po kući kako bi nas plašio.

Ne znajući što da radim, kontaktirala sam e-mailom dvoje mojih prijatelja koji su se nalazili u Istraživačkom centru SSRF-a i objasnila im što se događa, jer su mi oni bili jedini prijatelji koji su mogli razumijeti i možda ponuditi neko rješenje.. Proslijedili su mi adresu internet stranice SSRF-a i savjetovali nas da započnemo pojanje pojalice “Shri Gurudev Datta” Kada sam prvi puta čitala stranicu, sjećam se kako sam osjetila da je sve što čitam Istina i nikada nisam imala ikakvu sumnju o bilo kojem članku.

Čim sam počela sa Datta pojalicom, iste noći sam imala upečatljivo iskustvo paralize u snu i bolnog pritiska na tijelo. U djetinjstvu sam nekoliko puta imala iskustvo paralize u snu, ali ovo je bilo najupečatljivije. U mislima se automatski aktivirala Datta pojalica i poslije nekog vremena paraliza i pritisak su prestali. Počela sam svakodnevno raditi Datta pojalicu i svaki put kada bih pojala, osjećala sam kako mi negativan etnitet nemože prići, već je ostajao daleko od mene. Ovo mi je povećalo vjeru kako me pojalica zaista štiti i poticala sam obitelj da to isto radi.

Iskreno sam se trudila prakticirati sve što su me tragatelji SSRF-a savjetovali o pojanju ili drugim mjerama duhovnog iscjeljivanja i počela sam primjećivati pozitivne promjene mog uma i bića. U situacijama u kojima sam obično imala nalete negativnih misli, postajala sam mirnija.

Ubrzo su se i moji prijatelji vratili iz Indije i sa mnom su podijelili sve što su naučili o duhovnoj praksi u Istraživačkom centru SSRF-a. Često sam dolazila u njihovu kuću na Satsange i osjećala sam veliki  entuzijazam zapohađanje Satsanga, jer sam svaki put osjetila puno pozitivnosti i željela naučiti što još mogu prakticirati.

Počela sam prisustvovati i SSRF Satsanzima Sjeverne Amerike koji su se održavali svaki tjedan putem telefonske konferencije i dobila sam nekoliko duhovnih iskustava. Kada god sam imala neko pitanje, tragatelj koji je vodio Satsang bi automatski odgovorio na ono što sam pomislila ili bi netko od sudionika postavio jednako pitanje. Trudila sam se biti slobodna svaki petak navečer kako bih prisustvovala Satsangu, pa sam odbijala pozive prijatelja za izlaske osjećajući kako će mi Chaitanya (Čaitanija) koju dobivam tijekom Satsanga pomoći u duhovnoj praksi tijekom cijeloga tjedna.

Ubrzo smo upoznali četvrtog tragatelja koji je živio u istom gardu, i također započeo  duhovnu praksu sa SSRF-om, pa smo zajedno organizirali i vodili serije javnih SSRF radionica u knjižnici kao našu satsevu.

6. Učenje kako se nositi i prevladati duhovno ometanje

Poslije nekog vremena provedenog u duhovnoj praksi, tragateljica koja me savjetovala objasnila mi je da imam jaka ometanja zbog negativnih energija. To mi je rekla ujutro prije škole i sjećam se, da sam sjedeći na predavanju počela shvaćati kako jaka ometanja zapravo znači zaposjednutost negativnom energijom. Trebalo mi je vremena za to prihvatiti, ali jednom kada sam prihvatila mogla sam razumjeti što to znači i što trebam učiniti kako bih ometanja prevladala.

Sada su moji tinejdžerski dani dobili više smisla, jer sam shvatila da su sva zbivanja i razlozi zbog kojih sam se osjećala kao dvostruka ličnost dolazili od negativnog entiteta koji me je zaposjeo. Kako je to bio muški negativan entitet, shvatila sam zbog čega sam osjećala privlačnost i intenzivne seksualne misli prema istom spolu.

Kako sam povećavala intenzitet duhovne prakse i mjere duhovnog iscjeljivanja, negativan entitet koji me zaposjeo počeo se manifestirati kroz fizičkie pokrete ili promjene izraza lica. To se često događalo tijekom boravka na Satsangu ili u nekom okruženju sa više sattvikte. Srećom, Bog se pobrinuo da se ovo događa samo u društvu tragatelja tako moja obitelj i prijatelji ne bi nikada prisustvovali tome, jer bi se vjerovatno  uplašili.

Ometanje se također javljalo u vidu negativnih misli ili misli da naudim sebi. Na primjer, dok bih vozila često sam dobivala nagon da skrenem i udarim u drvo ili bih zamišljala tu sliku u vožnji. Tijekom takvih razdoblja, molila sam Boga za pomoć i neka mi pokaže kako zanemariti takve misli i nagone. Iako su te misli i nagoni bili vrlo jaki, Bog nikada nije dozvolio da mi se nešto dogodi.

SSRF je u siječnju 2010. godine iz svog Istraživačkog centra emitirao duhovnu radionicu putem interneta kako bi ju tragatelji diljem svijeta mogli gledati. Kada god sam pokušavala gledati bilo koju sesiju radionice, sjećam se da su moja ometanja bila velika i nisam mogla razumjeti ništa od svega što se događalo. Tijekom tog tjedna, moji trbušni mišići su se po cijeli dan neprekidno grčili. Trebala sam i dalje voziti i ići u školu i jako sam se bojala što će drugi misliti ako me vide kako pravim nekontrolirane pokrete.Samo Božjom milošću, nekontrolirani pokreti bi se smanjili na jedva vidljive dok sam sjedila na predavanju ili sa svojom obitelji. Ipak, kada sam bila sama, opet bi postali intenzivni. Kada sam primijetila kako se pokreti smanjuju kada je potrebno, shvatila sam da Bog sigurno radi nešto što je izvan mog razumijevanja i to sam prihvatila.

Kroz ovakva iskustva, shvatila sam da je jako ometanje zapravo prikriveni blagoslov jer kroz ometanje Bog me učio kako razvijati borbeni duh, ozbiljnost i nezavisnost u duhovnom iscjeljivanju, prihvaćanje situacija i najvažnije kako razvijati vjeru da Bog uvijek brine o meni.

7. Dolazak u Istraživački centar SSRF-a

U srpnju 2011. godine prvi puta sam došla na duhovnu radionicu u Istraživački centar SSRF-a.. Nakon nje odlučila sam prekinuti školovanje i  svo vrijeme posvetiti duhovnoj praksi. Školovanje sam završila do razine na kojoj sam mogla dobiti diplomu i prijavljivati se za poslove iz tog područja, iako je prvobitni plan je bio nastaviti školovanje do višeg stupnja. Shvatila sam koliko se vremena gubi na odlaske u školu, domaće zadaće i radove, a zapravo moj svjetovni status i stupanj obrazovanja mi nije bio važan u usporedbi sa značenjem duhovne prakse. Jako je malo vremena koje trenutno imamo za duhovnu praksu prije dolaska teških vremena. Nekoliko puta između 2011-2014. godine Božjom milošću imala sam priliku raditi duhovnu praksu u Istraživačkom centru SSRF-a.

U Istraživačkom centru SSRF-a sam se osjećala mirno i kao kod kuće. Naučila  sam puno od svih tragatelja koji tamo žive i dobila veliku pomoć i savjete za svoju duhovnu praksu i duhovni napredak. Trudila sam se primjenjivati osam principa duhovne prakse i koncentrirala sam se na proces uklanjanja mana osobnosti. Stalno sam boravila u društvu Svetaca, što je povećalo moje uvjerenje da ne postoji ništa važnije od življenja duhovnosti i duhovne prakse.

Tijekom prvih nekoliko posjeta Istraživačkom centru SSRF-a, negativna energija koja me zaposjela često se nasilno manifestirala. Sudjelovala sam u raznim suptilnim eksperimentima tijekom kojih bi se negativna energija manifestirala i izvrtala na neljudske načine. Eksperimenti su mi pomogli naučiti više o negativnim energijama i  kako razdvojiti sebe od negativnog entiteta. Jedino što je moglo smiriti manifestacije bilo je ulaganje truda u buđenje duhovne emocije, pojanje Božjeg Imena i intenzivne molitve Bogu. Eksperimenti su mi povećali uvjerenje da me samo Bog može spasiti od ometanja i negativnih energija i da je to jedan od razloga zbog kojih su se provodili. Drugi razlog je da se negativna energija u tragatelju smanjuje nakon suptilnih eksperimenata, jer su negativni entiteti primorani manifestirati se, zbog čega gube svoju crnu energiju, a što pomaže tragatelju.

8. Dostizanje duhovne razine od 61%

U ožujku 2013. godine za vrijeme boravka u Istraživačkom centru SSRF-a, objavljeno je kako sam dostigla duhovnu razinu od 61%. Osjetila sam beskrajnu zahvalnost prema Bogu, jer sam samo zahvaljujući Njegovoj milosti i Njegovoj brizi mogla duhovno napredovati unatoč ometanju koje sam imala. Kroz prihvaćanje i sagledavanje svake situacije i iskustva kao duhovne prakse, Bog mi je pokazao da kada mi napravimo jedan korak prema Njemu, On napravi deset koraka prema nama. Bila sam zahvalna na tome što me je Bog vodio kroz sve tragatelje SSRF s kojima sam bila u kontaktu, pomagao u prakticiranju osam koraka duhovne prakse i davao mi razumijevanje kako se truditi i prevladati svoje mane i ego manifestacije kroz proces uklanjanja mana osobnosti.

9. Sadašnje stanje

Ne znam gdje bih sada bila da nisam došla u kontakt sa SSRF-om i započela duhovnu praksu. Samo uz pomoć duhovne prakse mogla sam shvatiti svrhu života i osloboditi se teškoća s kojima sam se susretala. Nisam više zbunjena oko toga tko sam, jer sam kroz duhovnu praksu shvatila da smo svi mi zapravo Duša u nama. Sada sam sretno udana za tragatelja SSRF-a i zahvalna sam da jedno drugom pomažemo u  duhovnoj praksi.

Duhovno ometanje se znatno smanjilo i sada mogu više vremena posvetiti duhovnoj praksi i Satsevi. Zahvalna sam Bogu i SSRF-u za pomoć u prevladavanju ometanja  koje me moglo pratiti kroz nebrojeno mnogo života. Staloženost i mir koje osjećam iznutra dok radim duhovnu praksu je nešto za čime žudi toliko ljudi u današnjem društvu.

Ako bih mogla podijeliti jednu stvar sa čitateljima SSRF-a, to bi bila moja iskrena molba da još danas započnu svoju duhovnu praksu, jer ne postoji ništa drugo na svijetu što im može donijeti mir i spoznaju tko su zapravo. Nije bitno koliko ima uspona i padova na duhovnom putu, nastavite vjerovati, jer je konačan cilj spoznaje Boga vrijedan svakog truda koji se uloži u duhovni put.

– Gđa Christie Leung, Vancouver, Kanada