Odgovor na ovo pitanje mora se promotriti sa različitih točki gledišta. Međusobno djelovanje ovih faktora je složeno i nijedan od njih ne može biti promatran izolirano.

Molimo vas obratite pažnju na članak Faktori koji ometaju učinke metoda duhovnog liječenja

Sa osvrtom na 10 pacijenata oboljelih od raka slijede neke perspektive koje moraju biti uzete u obzir kada se promatraju njihove šanse da budu izliječeni metodama duhovnog liječenja.

1. Uloga sudbine kao uzročnog faktora i količina neophodne duhovne prakse

Bolesti opasne po život kao što su rak, neizbježno su sudbinski događaj. Pod sudbinom podrazumjevamo onaj dio života koji moramo proći kao posljedicu dugova iz prošlosti koji su nam pripisani na rođenju. Oni nam mogu donijeti ili sreću ili patnju.

Molimo obratite pažnju na dio o sudbini naročito na dio duhovni uzrok problema u životu.

Kad kažemo da je rak sudbinski predodređen, to znači da je u stvari uzrok tj. sudbina po prirodi duhovna. Stoga može biti nadvladana  samo kroz adekvatnu  duhovnu praksu, koja je osnovni tip duhovnog liječenja. Napomenuti treba da se ovdje misli na duhovnu praksu koja se radi prema šest osnovnih principa duhovne prakse.

U zavisnosti od težine sudbine, trebalo bi raditi odgovarajuću količinu duhovne prakse. Duhovna praksa ili:

• Poništava sudbinu i u tom slučaju rak je izliječen ili

• Izolira nekoga od sudbine i u tom slučaju osoba ne osjeća patnju koja prati bolesti kao što je rak.

Ukoliko rak nastaje zbog:

• Manje teške sudbine: U takvim slučajevima rak se dijagnosticira  u rano doba, prije nego što nastanu neke nepovratne promjene, obično je to benigni oblik tj. onaj koji se ne širi na druge organe i ima dobru prognozu, odnosno postoji šansa za oporavak. Da bi se nadvladala slabija sudbina i da bi se izliječilo od raka, trebalo bi redovno obavljati 4-5 sati duhovne prakse dnevno (prosječna količina).

• Umjereno teške sudbine: U slučajevima raka nastalim zbog umjereno teške sudbine, bolest se otkriva kasnije kad su već nastale organske promjene. Da bi se nadvladao rak prouzrokovan ovakvom sudbinom, trebalo bi redovito obavljati intenzivnu količinu duhovne prakse (10-12 sati dnevno).

• Teške sudbine: Ovdje je rak obično maligni, otkriven kasnije sa nepovratnim promjenama i ima veoma lošu prognozu. Da bi se nadvladala ovakva bolest potrebno je da se dugo obavlja intenzivna duhovna praksa i neophodna je milost Sveca ili Boga.

U slučajevima teške sudbine ukoliko ne postoji neki veoma jak razlog, npr. da osoba obavlja intenzivnu duhovnu praksu za Bogo-spoznajom i ima dobre šanse da napreduje duhovno zbog produžetka života ostvarenog lijekom, Sveci generalno ne utječu na sudbinu.

2. Koji su drugi duhovni uzroci koji se pojavljuju u zavisnosti od nečije sudbine?

Ako faktor sudbine ovisi od  suptilnog tijela preminulog pretka ili duha koji izaziva rak, dijagnoza ovog duhovnog aspekta i odgovarajući tretman pomažu u povećanju učinkovitosti i smanjivanju vremena potrebnog za liječenje. U takvim slučajevima, ovisno od duhovne prakse moraju biti dodane i specifične metode duhovnog liječenja usmjerene na nadvladavanje tog duhovnog faktora.

U slučaju raka uzrokovanog teškom sudbinom ili duhom dijagnoza da netko ima rak može biti zakašnjela zbog minimalnih šansi za izlječenje

3. Vrijeme započinjanja duhovne prakse

U zavisnosti od vremena u kojem netko započne duhovnu praksu, može ili izbjeći sudbinski predodređene bolesti ili njihov intenzitet može biti smanjen. Smanjenje patnje će biti direktno proporcionalno sa kvalitetom i kvantitetom obavljene duhovne prakse u usporedbi sa tim koliko je teška nečija sudbina.

Pogledajmo slijedeći primjer:

• Janko ima rak želuca.

• Rak je nastao u siječnju 2004. godine,  a dijagnosticiran je u rujnu 2005. kao ’rak drugog stupnja’.

• Napredovao je do ’raka trećeg stupnja’ u siječnju 2007.

• Duhovni uzrok je umjereno teška sudbina. Ne postoje drugi duhovni faktori koji pogoršavaju slučaj.

• Od 100 jedinica patnje/nesreće koja je Janku predodređena da prođe u toku života, rak uzima 10 jedinica.

Pogledajmo nekoliko mogućih scenarija koji su povezani sa vremenom započinjanja duhovne prakse i sa njenim intenzitetom.

Iz gore navedenog može se vidjeti da je uvijek bolje spriječiti nego liječiti. Uvijek je bolje pogriješiti sa strane opreznosti te redovito i sve intenzivnije raditi duhovnu praksu. Ovim je naša sudbina poništena i rastemo duhovno, ispunjavajući smisao života.

4. Da li dolazi do degeneracije organa?

Ako je organ oštećen ili je došlo do degeneracije, u skoro svim slučajevima šanse se ne mogu preokrenuti metodama duhovnog liječenja. To se događa čak i kad uzrok oštećenja organa leži u duhovnoj dimenziji. Međutim intenzitet bolesti se može smanjiti.

5. Račun uzimanja-davanja sa liječnikom

Slijedeći faktor koji se mora uzeti u obzir je račun uzimanja-davanja koji stvaramo sa liječnikom. Ako je račun negativan, može se dogoditi da liječnik i uz mnogo godina stečenog iskustva pogrešno sagleda ključne aspekte pacijentovog slučaja i produži patnju. Ako je račun veoma pozitivan onda izgleda da liječnik ima zlatan dodir sa medicinskim tretmanom?

To je razlog zbog kojeg pacijenti ponekad mogu postati još više bolesni pod kontrolom liječnika. Izvana mi ovo vidimo kao nemarnost sa liječnikove strane. Kako god, na duhovnoj razini u većini slučajeva postavljen je negativan račun. Račun uzimanja-davanja je i razlog zašto se opredjeljujemo za određenog liječnika.

6. Zaključak

• Sve velike bolesti koje su opasne po život, kao što je rak imaju duhovni uzrok i sudbinski su predodređene.

• Faktori koji utječu na izlječenje raka su kompleksni, a razumjevanje moderne znanosti je ograničeno samo na fizičku i psihološku dimenziju.

• Odgovarajući medicinski tretman zajedno sa duhovnom praksom i metodama duhovnog liječenja povećava šansu izlječenja ili smanjuje intenzitet bolesti u slučajevima teške sudbine.

• 100% izlječenje je moguće ukoliko je:

  1. 100% urađena specifična dijagnoza duhovnog uzroka.

  2. 100% primjenjeno odgovarajuće duhovno liječenje uz potrebni kvantitet i za potrebno vrijeme.

• I konačno i najvažnije, ako pogledamo iz duhovne perspektive smisla života kako živimo naš život, u većini slučajeva ljudi nemaju namjeru da rastu duhovno. Iz čiste duhovne perspektive nije bitno da li će život takve osobe biti produžen za 4-5 godina kad će ga u svakom slučaju potrošiti na svjetovne stvari. Međutim ukoliko je osoba iskreni tragatelj za Bogom i potrebno mu je još nekoliko godina na Zemlji da bi radila duhovnu praksu i dosegla više razine poslije fizičke smrti, sam Bog će produžiti život toj osobi.