CRO---Study-of-Spirituality

1. Važnost proučavanja duhovnosti

Proučavanje duhovne znanosti pruža nam neophodnu pomoć u razumijevanju važnosti obavljanja duhovne prakse. Samo kada je um uvjeren u važnost prakticiranja duhovnosti možemo uložiti usklađene napore u cilju redovitog obavljanja duhovne prakse. Razumijevanje duhovnih principa nam daje sposobnost da donosimo bolje odluke o svom životu i duhovnoj praksi.

2. Što trebamo učiti?

  • Idealno, knjige koje čitamo nam daju jasne instrukcije o napredovanju u duhovnoj praksi. Upute dane u knjigama treba uskladiti sa šest osnovnih principa duhovnosti.
  • Kada je riječ o čitanju duhovnih tekstova za naš duhovni rast, trebali bismo prije svega čitati literaturu koju su napisali Sveci ili Guru-i-zato što ona sadrži Božansku svijest ili Chaitanya-u (Čaitaniju). Molimo obratite pažnju na SSRF-ovu (Fundacija za istraživanje duhovne znanosti) definiciju Sveca i Guru-a. Tekstovi koje su pisali sveci najvišeg reda sadrže 100% Božanske svjesnosti, u usporedbi s 0-2% u duhovnim tekstovima autora niže duhovne razine. Stoga, čitajući duhovne knjige autora na nižoj duhovnoj razini, najviše što možemo je steći znanje na intelektualnoj razini. No, čitajući duhovne tekstove svetaca, čak i samim čitanjem dobivamo Božansku svjesnost ili Chaitanya-u (Čaitaniju), koja je cilj obavljanja duhovne prakse.
  • Čitajući svete tekstove trebamo paziti da naše razumijevanje ne ograničimo kratkovidnim sektaškim stavom. Trebamo ga pokušati uskladiti sa sveobuhvatnom znanošću o duhovnosti.
  • Čitajući Bibliju moramo shvatiti da postoji implicitno značenje tog teksta. Važno je razumjeti to implicitno značenje i staviti ga u praksu. Inače, bez obzira koliko tisuća povremenih čitanja Biblije poduzeli, to će biti od male koristi za naš duhovni rast. Razlog tome je što je za razumijevanje implicitnog značenja u nekom svetom tekstu potrebna viša duhovna razina. Naša duhovna razina možda nije dovoljno visoka da bismo razumjeli implicitno značenje teksta u skladu s duhovnom znanošću te ga na odgovarajući način primijenili u praksi.

3. Kako trebamo učiti?

  • Na početku trebamo pročitati predgovor duhovnog teksta, kako bismo razumjeli namjeru autora ili sastavljača teksta. Ovo nam, također, pomaže u razumijevanju konteksta u kojem autor ili sastavljač objašnjava duhovne principe.
  • Na svakom stupnju si trebamo postavljati pitanja da provjerimo jesmo li razumjeli svaki redak teksta. Ako nam bilo koje pitanje nije jasno, trebali bismo ga razjasniti kod našeg duhovnog vodiča ili voditelja Satsanga kojeg pohađamo.
  • Kada nam je određeno poglavlje teksta jasno, trebali bismo ga nekome objasniti vlastitim riječima. Objašnjavanje neke zamisli drugoj osobi uz poticanje da ona postavlja pitanja dobar je način da utvrdimo koliko dobro razumijemo određenu zamisao.
  • Trebali bismo provjeriti jesmo li bilo kada iskusili ono što učimo i, ako nismo, upitati se zašto nismo. Ako određenu istinu iz svetog teksta nismo iskusili, znači da moramo raditi više duhovne prakse.
  • Trebali bismo načiniti specifične planove stavljanja u praksu onoga što smo razumjeli i s vremena na vrijeme provjeriti jesmo li iskusili znakove očekivanog napretka.
  • Trebali bismo proučavati isti tekst s vremena na vrijeme. To je zato što se povećanjem naše duhovne razine povećava i sposobnost razumijevanja teksta, sposobnost obavljanja duhovne prakse, itd.

3.1 Koliko dugo trebamo učiti?

Tragatelji u primarnoj fazi: U ovoj fazi, trebali bismo čitati ‘zbog samog čitanja’, odnosno, u cilju razvoja nekih uvjerenja u duhovnost i njenu praksu. Trebali bismo čitati svete tekstove koji sadrže minimalnu razliku između doslovnog i implicitnog značenja, ili one u kojima ta razlika uopće ne postoji.

Kasnije, kad, kroz duhovnu praksu, počnemo stjecati duhovna iskustva, ovo se čitanje pokazuje korisnim kao potvrda tih iskustava. Na primjer, ako iskusimo miris mirisnog štapića, a on uopće nije zapaljen, nećemo biti iznenađeni niti ćemo puno razmišljati o tome, ako smo o tome već čitali i shvatili da je to duhovno iskustvo.

Tragatelji u srednjoj fazi: U ovoj fazi nije toliko bitno učenje koliko to da imamo vjeru u duhovnost. Međutim, mi još nemamo duhovno iskustvo ili anubhooti (anubuti) više razine.  Sree Shankaracharya je rekao: ‘Mreža riječi je velika šuma koja uzrokuje lutanje uma i stvara konfuziju’. To znači da pretjerano čitanje također može rezultirati konfuzijom. Vrlo često nalazimo ljude zatočene u teološkim debatama i mreži verbalne duhovnosti, koji nikada nisu iskusili stanje više duhovne emocije (bhāv) ili blaženstva (Aanand). Za ljude suočene s ovom vrstom zapreke, najbolje je da se što više fokusiraju na prakticiranje duhovnosti u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse.

4. Najvažnije

Ako istovremeno s učenjem ne obavljamo i duhovnu praksu, postoji rizik duhovnog nenapredovanja zbog ispraznosti stečene nezasitnim čitanjem i znanjem stečenim na taj način. Ne postoji zamjena prakticiranja duhovnosti, te svo naše učenje treba biti usmjereno prema postizanju viših razina duhovne prakse.