CRO_Spiritual_Practice_Principle

Uvod

Duhovna praksa koja se provodi prema principima Duhovnosti rezultira bržim duhovnim rastom, što je i cilj svakog tragatelja za Bogom. Jedan takav duhovni put je Put milosti Gurua (Gurukrupayoga)

Put milosti Gurua je duhovna praksa koja se preporuča u današnje vrijeme, koje je znano kao Era razdora – Kaliyuga. To je zbog toga jer nas uči duhovnoj praksi prema šest osnovnih principa Duhovnosti.

Duhovna praksa prema Putu milosti Gurua je duhovna praksa u skladu s principima zbog sljedećeg.

1. Put milosti Gurua nije sektaška duhovna praksa (jedan vid duhovne prakse za sve tragatelje) već je temeljena na principima Duhovnosti – ,,Postoji onoliko puteva do Boga koliko je ljudi“.

Sekta je skupina ljudi koja smatra da je njihov put do Boga najbolji i jedini. Međutim, kako jedan lijek ne može izliječiti bolesnike s različitim bolestima, isto tako odgovarajuća duhovna praksa za svaku osobu je drugačija. U sekti, jedna duhovna praksa je predložena za sve sljedbenike. Zbog toga sektaška duhovna praksa protivi se osnovnom principu Duhovnosti koji kaže „Postoji onoliko puteva do Boga koliko je ljudi“. Sljedbenik sekte zna i prihvaća samo jedan put, živi pod pogrešnim dojmom da je njegov put najbolji i jedini put do Boga. Glavni cilj duhovne prakse je uništiti ego, ali u slučaju sljedbenika sektaške duhovne prakse događa se upravo suprotno.

2. Raditi svaku aktivnost kao duhovnu praksu

To uključuje produhovljenje svakog dana u životu. Svaka aktivnost i misao iza nje je napravljena kao duhovna praksa. Dakle, Bog je prisutan u svakoj aktivnosti. U svakoj aktivnost Bog postaje središte, a ne mi sami. Pažnja se pomiče sa nas samih na Boga.

Mi izvodimo sve aktivnosti s određenim pristupom temeljenim na našim navikama i prethodnim iskustvima postignutim u sličnim aktivnostima. U skladu s tim, izvršavamo naše aktivnosti na određeni način i isto tako reagiramo na njihov ishod.

Na primjer, kada kupujemo cvijeće na tržnici biramo boje i oblike cvijeća koje se nama sviđa. Usmjeravanje ove aktivnost prema Bogu bilo bi da se mentalno pomolimo i pitamo Boga koje cvijeće bi On htio da mi danas kupimo.

Ili recimo da smo upravo oprali pod u kuhinji i sada član naše obitelji iznenada želi popiti čašu mlijeka. Umjesto da imamo reakciju u takvim situacijama jer smo naporno radili i sada će član obitelji upropastiti naš trud, mi možemo vidjeti Boga u njemu i s ljubavlju poslužiti mlijeko te oprati svježe tragove na podu.

3. Put milosti Gurua uči nas da svaku aktivnost trebamo obavljati kao našu dužnost

Kada se svaka aktivnost obavlja kao služenje, tada nema očekivanja rezultata. Budući da nije prisutan stav „ja radim“,  nema niti očekivanja rezultata obavljenje aktivnosti.

Stav ,,ja radim’’ znači uzimati zaslugu za aktivnost ili misao. Gdje je prisutan stav „ja radim“ prisutan je i ego. Iskreni tragatelj oslobađa se stava „ja radim“ te ima stav da sve radi Bog.

Svaku aktivnost trebali bismo raditi na način da razvijemo vjeru u Boga.

Na primjer, ako netko neočekivano svrati do nas, nakon što  mu iskreno ponudimo ono što nam je tog trenutka dostupno, rezultat možemo predati Bogu. Na taj način nećemo se brinuti kako će sve ispasti i izgraditi će se vjera da će Bog napraviti onako kako je najbolje za nas.

Nadalje, recimo da je naš prijatelj u financijskim problemima i traži nas savjet. Ako nakon provedbe našeg savjeta izađe iz financijskih problema, umjesto da si pripišemo zasluge, možemo ih pripisati Bogu.

Ako se situacija ne odvija prema našim željama, na primjer, ne možemo naći izgubljenu naušnicu iako smo posvuda tražili, možemo naučiti predati ishod našeg truda Bogu. Možemo vidjeti da je samo naš trud u našim rukama, a ne i ishod situacije.

Situacije kada na satsangu (boravak u društvu Istine)  imamo nezainteresirane tragatelje nakon saslušanog predavanja o Duhovnosti ili ako član naše obitelji ne prihvaća duhovnu praksu su primjeri situacija koji nastaju zbog očekivanja (manifestacija ega).

4. Svaka radnja je napravljena s ciljem Bogospoznaje

Kada je svaka aktivnost napravljena s ciljem da se spozna Bog, stav „ja radim“ se žrtvuje i princip da „Bog je činitelj i samo On sve radi kroz nas“ se utisne u podsvjesni um tragatelja.

Mnogi tragatelji koji rade Satsevu (služenje Apsolutnoj istini) s entuzijazmom često dožive da nešto što je iznad njihovih mogućnosti bude završeno u manje vremena i kvalitetnije nego što se očekuje s obzirom na trenutne okolnosti. Na primjer, da se pripremi dvorana za satsang obično je potrebno da dva tragatelja izdvoje po 15 minuta svog vremena. Jednom prilikom tragatelji su imali samo sedam-osam minuta na raspolaganju jer je događaj koji je tome prethodio kasnije završio. No, s molitvom i predavanjem uređenje se završilo na vrijeme. Ovakva vrsta duhovnog iskustva pomaže svima da shvate kako događaji koji nama izgledaju nemogući za Boga su itekako mogući, On je Svemoguć. Jednom kada je ta spoznaja duboko  utisnuta u naš um, možemo se osloboditi stava da „ja radim“ i predati ga Bogu.

5. Zaključak – Duhovna praksa je plodonosna kada se obavlja u skladu s principom

Put milosti Gurua uči nas kako obavljati duhovnu praksu u skladu s principom. Pridržavanjem navedenih principa učimo kako obavljati svaku aktivnost kao duhovnu praksu. Zbog toga svaka aktivnost koju obavljamo može biti korištena u cilju duhovnog rasta.