Duhovna praksa u sadašnjoj eri

1. Uvod

Za sve stvari postoji određeno vrijeme. To je istina i u duhovnoj praksi. Ako se prava stvar dogodi u pogrešno vrijeme, tada željeni rezultat nije postignut. Na primjer, ako se sjeme sije u sušnim mjesecima umjesto u kišno vrijeme, ono neće proklijati bez obzira koliko je tlo plodno. Slično tome, određena vrsta duhovne prakse je djelotvornija za duhovni rast ovisno o eri Univerzuma u kojoj se obavlja.

2. Ere Univerzuma, duhovna razina čovječanstva i preporučena duhovna praksa

2.1 Osnovne informacije

  • U našem članku o duhovnom istraživanju o starosti Univerzuma i njegovim ciklusima objasnili smo da je Univerzum od svojeg postanka prošao četiri ere. To su Satyayuga, Tretayuga, Dwaparyuga i Kaliyuga, od kojih je Satyayuga bila prva, a Kaliyuga je era u kojoj trenutno živimo. Prosječna duhovna razina ljudi na Zemlji znatno se razlikovala u svakoj od četiri ere.
  • U članku o četvrtom osnovnom principu duhovne prakse također smo objasnili koja duhovna praksa se obavlja prema duhovnoj razini ili duhovnom kapacitetu osobe, odnosno kako duhovna praksa treba biti prilagođena duhovnoj razini osobe. Shodno tome duhovna praksa koja se preporuča za svaku eru Univerzuma također je različita.
  • Molimo pogledajte naš članak o duhovnoj razini za detaljnije razumijevanje ovoga koncepta.

2.2 Duhovna praksa koja se preporučuje za pojedinu eru

Tabela u nastavku prikazuje prosječnu duhovnu razinu u sve četiri ere.

Era Era u godinama Prosječna duhovna razina2 Preporučeni osnovni duhovni put % mana osobnosti % ega
Satyayuga 1,728,000 80% Put znanja 103 54
Tretayuga 1,290,000 70% Put pokore i meditacije 20 15
Dwaparyuga 864,000 50% Put ritualnog obožavanja 30 20
Kaliyuga1 432,000 20% Put pojanja Božjeg Imena sa trudom na uklanjanju mana osobnosti (PDR) i ega (ER) 50 30

Izvor: Istraživanje zasnovano na duhovnoj znanosti

Napomene:

  1. U 2016. godini nalazimo se već 5.118 godina u eri Kaliyuge poznatoj i kao “Era razdora”.
  2. Prosječna duhovna razina je opadala sa svakom sljedećom erom.
  3. Sve dok osoba ne dostigne duhovnu razinu od 100%, postoje mane na minimalnoj razini i sa minimalnim intenzitetom.
  4. Ovaj je ego u odnosu na mane još uvijek prisutan sve dok osoba ne dostigne duhovnu razinu od 100%.

2.3 Tip duhovne prakse koji se preporučuje za pojedinu eru

Postoje dva tipa duhovne prakse o kojima smo govorili na web stranici SSRF-a, tj. vyashṭi sadhana i samashṭi sadhana. Vyashṭi sadhana predstavlja duhovnu praksu koja se obavlja za osobni duhovni rast. Samashṭi sadhana je duhovna praksa koja se obavlja da bi se širila svijest o Duhovnosti i za duhovni rast drugih. Značaj ova dva tipa duhovne prakse razlikuje se u pojedinim erama.

Era Vyashṭi sadhana Samashti sadhana Ukupno
Satyayuga 1001 0 100
Tretayuga 80 20 100
Dwaparyuga 70 30 100
Kaliyuga 502 502 100
Kaliyuga (1999-2023) 302 702 100

Napomene:

  1. Za vrijeme Satyayuge duhovna razina svake osobe bila je visoka, pa nije postojala potreba za obavljanjem samashi sadhane.
  2. U Kaliyugi je važnost samashṭi sadhane jednaka, jer je povećanje duhovnog onečišćenja sveprisutno u okruženju, a duhovna razina ljudi je niža i treba im pomoć. U razdoblju od 1999-2023. godine svijet prolazi kroz burnu fazu i postoji opasnost od izbijanja Trećeg svjetskog rata. Samo duhovna praksa može pomoći tragateljima da prežive ova teška vremena. Stoga u današnje vrijeme vyashṭi sadhana ima 30% značenja, a 70% značenja daje se samashṭi sadhani.

2.4 Informacije o duhovnoj praksi u pojedinim erama

  • Satyayuga: To je bila duhovno vrlo čista era u kojoj je prosječna duhovna razina ljudi bila 80% (ovo je razina Sveca najvišeg reda). Ljudi su u ovoj eri bili toliko duhovno čisti da je Put znanja za njih bio najprimjerenija duhovna praksa, jer su imali potencijal da budu u stalnoj komunikaciji s Bogom i znanje cijele duhovne dimenzije bilo im je dostupno. Imali su sposobnost razumjeti znanje iz svih duhovnih spisa sadržano samo u suptilnom obliku (Sveti spisi su došli u pisanom obliku tek u kasnijim erama).
  • Tratayuga: U ovoj eri duhovna razina prosječne osobe pala je na 70% zbog čega su ljudi izgubili sposobnost da slijede Put znanja. Ipak, bili su dovoljno duhovno sposobni podnijeti intenzivnu pokoru (npr. koja omogućuje tragatelju da stoji na jednoj nozi 12 godina) i meditacije (tragatelj je mogao meditirati toliko dugo da su mravi mogli preko njega podići mravinjak).
  • Dwaparyuga: Došlo je do daljnjeg opadanja duhovne razine i ljudi su izgubili sposobnost rigorozne pokore i stalne meditacije. Stoga je Božanska odluka bila da mogu napredovati kroz obavljanje ritualnog obožavanja. Takvi rituali i žrtvene vatre (yadnye) zahtijevali su mnogo vremena i bili su naporni, jer ih je trebalo obavljati prema strogo utvrđenim pravilima. Uza sve to postojali su brojni koraci koje je trebalo slijediti u detalje. Ipak, ljudi toga doba bili su dovoljno veliki vjernici da u to ulažu vrijeme, trud i novac.
  • Kaliyuga: Prevodi se kao “Era razdora” i predstavlja doba u kojem živimo. Prosječna duhovna razina pala je na jedva 20%. Naš kapacitet da slijedimo bilo koji od duhovnih puteva iz prethodnih era znatno se smanjio. Postojeće svjetsko okruženje nije više toliko pogodno za duhovni rast kao u prijašnjim erama. Došlo je do značajnog porasta suptilnih komponenti Raje i Tame zbog visokog udjela mana osobnosti u ljudima i pojačanih aktivnosti negativnih energija iz duhovne dimenzije. To je omogućilo povećanje duhovnog onečišćenja koje predstavlja značajnu prepreku bilo kakvom obliku duhovne prakse i time otežava duhovni rast.Uzimajući u obzir turbulentna i stresna vremena u kojima živimo, kao i postojeći nedostatak duhovnog kapaciteta – Bog nam je dao jednostavnu mogućnost da duhovno rastemo unatoč svemu tome. To je moguće ulaganjem truda u uklanjanje mana osobnosti i ega i pomoću jednostavnog pojanja Božjeg Imena. U stvari pojanje Božjeg Imena u pravom smislu duhovne prakse (tj. koncentrirano kroz dan s duhovnom emocijom) moguće je samo na višoj duhovnoj razini. Radom na sebi i uklanjanjem mana osobnosti i ega iz uma, osoba može ostati fokusirana na to. Zbog toga ona može prakticirati pojanje Božjeg Imena neprekidno.