Analiza slučaja: Poboljšanje mentalnog zdravlja – Derek

SSRF objavljuje ove analize slučaja sa namerom da svojim čitaocima pruži usmerenje u vezi sa problemima koji se javljaju na fizičkom ili psihološkom nivou, a koji mogu imati svoj stvarni uzrok u duhovnoj dimenziji. Kada je koren problema duhovne prirode primetili smo da uključivanje mera duhovnog isceljivanja daje najbolje rezultate. SSRF savetuje nastavak konvencionalne medicinske terapije zajedno sa merama duhovnog isceljivanja kod lečenja fizičkih i psihijatrijskih bolesti. Čitaocima se savetuje da probaju bilo koju od mera duhovnog isceljivanja prema svom nahođenju.

Ovo je analiza slučaja o Dereku, ispričana njegovim rečima. Patio je od teške hronične depresije.

1. Kada je sve počelo?

Moja depresivna stanja počela su da se ispoljavaju kada mi je bilo otprilike 17 godina. Počelo je kao otpor prema porodici i društvu. Stalno sam  pokušavao da se odvojim od porodice. Često sam se svađao sa njima, pokušavao sam da ih oteram od sebe da bi me ostavili samog. Nekoliko puta sam pokušao da  pobegnem od kuće, ali sam se posle nekog vremena opet vraćao. Jednog hladnog kišnog dana otišao sam od kuće i prešao  jedan kilometar  u čarapama.

2. Kako je to uticalo na moje godine provedene u školi?

U školi sam uglavnom bio dobar, ali vremenom je moj interes za školu počeo da opada. Nisam video nikakav smisao da nastavim školovanje. Završio sam srednju školu, ali u poslednja tri meseca nisam ništa učio i završio sam polugodište sa najgorim ocenama iz gotovo svih predmeta. Na sreću, moje pređašnje ocene su bile toliko dobre da sam  mogao da se upišem na fakultet. Međutim, kada sam stigao na fakultet, počeo sam  da osećam da moj život nema smisla i da bi trebao da umrem. Završio sam prvi semestar fakulteta sa najlošijim ocenama. Za vreme mog boravka na fakultetu počeo sam da uzimam marihuanu i probao sam i neke druge slabije droge. Uglavnom sam bio depresivan.

3. Kako je to uticalo na moj posao?

Posle fakulteta sam počeo da radim puno radno vreme i da  živim sam. Postajao sam sve depresivniji i osećao sam se otuđen od društva. Počeo sam da osećam da “mi društvo nešto duguje i da oni nisu obavili svoj posao”. Osećao sam otpor i prema autoritetima i priželjkivao sam da svi oni budu uništeni i da zavlada anarhija. Često sam maštao o tome. Maštao sam i o tome da društvo bude uništeno, a ja da ostanem i živim sam na pustom ostrvu. Osećao sam da uzrok moje nesreće leži u društvu.

Iako sam bio dobar u poslu, nisam u njemu uživao i moja depresija se nastavljala. Tokom tog perioda počeo sam da uzimam kokain. Posle nekoliko meseci prestao sam da ga uzimam, jer sam se jednom prilikom skoro predozirao. U tom trenutku, jedino što me je spaslo, bilo je to što sam znao ponešto o meditaciji. Zbog toga sam se smirio i moje srce je uspelo da podnese preveliku dozu. Krvario sam iz nosa, a udovi su mi bili veoma hladni (hladnoća se polako širila mojim telom dok nisam počeo sa meditacijom, a onda se povukla). Osim toga, do 21. godine pušio sam 2-3 kutije cigareta dnevno.

Dao sam otkaz na svom prvom poslu posle 7 meseci i našao drugi. Tokom narednih 2 do 3 godine, činilo se da ne mogu da zadržim nijedan posao. Davao sam otkaze i započinjao mnogo drugih poslova. Radio sam u 5-6 kompanija u raznim gradovima. Međutim, i dalje sam bio nesrećan na svakom poslu čak i kada sam bio unapređivan. Nisam imao strpljenja da čekam sledeće unapređenje, a čak i kada bih ga dobio, svejedno sam odlazio,  jer me ništa nije činilo srećnim.

Sve to vreme nalazio sam se u društvu ljudi koji su imali naviku da lažu, kradu i uzimaju drogu.

4. Kakvo je bilo moje unutrašnje stanje?

Mnogo puta, možda pedesetak, razmišljao sam o samoubistvu. Jedina stvar koja me je u tome sprečavala bilo je shvatanje na intelektualnom nivou da, čak ako se i ubijem, ništa neće biti rešeno. Samo ću otići u Pakao i ponovo ću da se rodim. Zbog toga nisam ni pokušao. Međutim, uronio sam u materijalna zadovoljstva, uglavnom zato da pobegnem od depresivnih stanja. Kao što sam spomenuo, koristio sam droge. Igrao sam i kompjuterske igrice do krajnje iznemoglosti, ponekad i 20 sati bez prestanka. Zbog toga nisam mogao da jedem mnogo, a ponekad ne bih jeo ništa. Mogao sam da spavam jedva 2-5 sati na dan. Sve me je to potpuno iscrpilo i učinilo da se osećam još gore.

Imao sam i intenzivne misli vezane za seks, uživao sam u njima 4-5 sati dnevno i pretvarao ih u realnost masturbacijom, (1-5 puta dnevno) ili spavajući sa ženama. Posle ovakvih radnji stalno mi se javljao osećaj krivice i on bi me neprestano izjedao. Imao sam snažno izražen ego osećajući da sam predobar za bilo šta što društvo može da mi ponudi. Osećao sam da mogu da učinim  mnogo više i da traćim svoje vreme malim stvarima. Osećao sam da bih mogao da promenim društvo. Počeo sam da pišem knjigu, ali sam prestao posle 30-40 strana, jer sam se zapitao: “ U čemu je smisao?” Zapravo, pitanje: “U čemu je smisao?” bio je moj opšti osećaj u životu.

5. Kako sam se odnosio prema drugim ljudima?

Kada sam se oženio, malo sam se stabilizovao, ali zbog naleta depresije nisam mogao da budem srećan ni u braku, a i moja žena je patila zbog toga. Nisam sa njom provodio mnogo vremena. Nisam u potpunosti mogao  da uživam u aktivnostima kao što su gledanje filmova, odlazak u park, letovanja, itd. Stalno sam osećao krivicu zbog takvih aktivnosti, i obično sam odlučivao da ostanem kod kuće. Ovo je moju ženu činilo vrlo nesrećnom jer onda ni ona nije mogla da uživa u tim aktivnostima. Često smo se žestoko svađali zbog toga i danima smo bili ljuti jedno na drugo. Mnogo puta smo pomislili da treba da se razvedemo. Pored toga, ja nisam želeo da imamo decu, jer nisam želeo da budem otac. Izbegavao sam kućne poslove i ponekad se nisam kupao po tri dana. Sve ovo je stvaralo probleme i mojoj ženi.

Prekinuo sam odnose sa celom svojom porodicom kada mi je bilo 19 godina, čak sam im i napisao pismo govoreći da sam za njih mrtav i neka me zaborave. Naravno, zbog toga su bili vrlo nesrećni. Ponekad su pokušavali da mi pomognu, ali ja im to nikada nisam dozvolio. Bio sam vrlo grub i ljut na njih. Cela se moja porodica pitala kako da mi pomogne, a činjenica da nisu mogli, činila ih je vrlo nesrećnima.

Ljudi u društvu su me uglavnom doživljavali kao čudnog, nepristupačnog, arogantnog i sebičnog.

Razlog svemu tome je bio taj što sam ja i dalje osećao da je, imati porodicu, ispod mog nivoa i da su svi materijalni odnosi beskorisni. Ovo sam osećao i u braku, prema svojoj ženi, jer sam osećao da je brak teret. Zbog depresije sam postao još egocentričniji i sebičniji. Potreba da razmišljam o drugima, ili da imam obaveze činili su me nesrećnim. Želeo sam da udovoljim samo sebi.

6. Kako sam pokušao da se borim protiv ovakvog stanja?

Ponekad sam, tokom godina, pokušavao da prestanem da se osećam depresivno. To se, međutim, nije često dešavalo, jer se nisam ni nadao da bih mogao da doživim sreću. Pokušao sam da čitam neke knjige na temu kako pomoći sebi, ali sam brzo prestajao.

Pokušao sam i sa meditacijom, ali nije mi baš išlo, jer mi je um bio suviše nemiran. Što se tiče seksa, droge i video igara, mnogo sam  puta pokušao da ih se odreknem. Ponekad mi je uspevalo, ali samo na nivou akcije, i to samo na nekoliko dana, u najboljem slučaju. Onda bih odustajao i predavao se svojim žudnjama.

Pokušao sam i sa različitim vrstama duhovne prakse kao što su meditacija, proučavanje duhovnih tekstova, odlazio u crkve, ili hramove. Ali, moj interes je bio kratkog daha i nisam mogao da nađem nekog  ko bi mogao da odgovori na moja pitanja o životu i mojim problemima, i da mi pomogne.

7. Šta sam još mogao da učinim protiv ovakvog stanja?

Mogao sam da odem kod psihijatra i možda da dobijem neke lekove. Međutim, nisam verovao da su ti lekovi zdravi. Imao sam i mnogo sumnji u vezi sa modernom medicinom i njenim lekarima, jer sam osećao da oni svoj posao rade samo da zarade novac, a ne da pomognu ljudima.

Mogao sam da odem kod sveštenika bilo koje vere i da ga pitam za usmerenje, ali oni su me odbijali. Sreo sam mnoge od njih i video da su ili egoistični, ili licemerni, i da znaju jako malo o Duhovnosti.

8. Kako sam prevazišao takva stanja?

O Fondaciji za istraživanja zasnovana na duhovnoj nauci(SSRF), sam upoznao preko moje majke. Pošto sam započeo da obavljam duhovnu praksu prema savetima SSRF-a, počeo sam da se osećam malo bolje. Glavni razlog je što su mnoge moje sumnje bile razjašnjene i što sam dobijao  znanje koje nisam mogao da nađem na drugim mestima. Zbog toga se moja nada povećala. Počeo sam da osećam da život ima smisla. Misli o samoubistvu znatno su se smanjile. Pronašao sam zrak svetlosti u svom životu.

Posle nekog vremena saznao sam da postoje negativne energije. U početku nisam u to verovao, ali posle primene nekih duhovnih lekova koji deluju protiv negativnih energija, moj napredak bio je još brži, a moja svesnost o negativnim energijama se povećala. Posle nekog vremena zaista sam ih video, kako su ljuti na mene i kako žele da me uplaše. U početku sam se bojao i hteo sam da odustanem, ali sam vremenom postao hrabriji i nastavio sa primenom duhovnih metoda za isceljenje.

9. Kakvo je moje stanje sada?

Posle obavljanja duhovne prakse prema savetima SSRF-a protekle 4 godine, ja sam druga osoba.

Naleti depresije su veoma retki, a i kada se dogode traju kratko, od 2 dana do 1 nedelje. Ranije bi depresivna stanja trajala nedeljama. Njihov intenzitet se smanjio i zbog toga ne razmišljam o samoubistvu. Sada je to bliže stanjima tuge normalne osobe. Tokom ovih godina od kada obavljam duhovnu praksu nisam ni taknuo drogu.

Sada sam naoružan znanjem koje je potrebno za borbu protiv ovakvih stanja i stalno sam svestan negativnih energija. Sada one ne mogu da utiču na mene onako kako su to mogle ranije, jer mogu da prepoznam da depresivne, ili negativne misli u mom umu dolaze od njih.

Obavljajući duhovnu praksu tokom ovih godina, ponovo sam se povezao sa mojom porodicom i učvrstio naš odnos baziran na uzajamnoj ljubavi. Preuzeo sam odgovornost  za obaveze prema porodici i oni su zbog toga mnogo srećniji.

U braku mi se situacija mnogo popravila. Osim manjih rasprava koje se dešavaju u svakom braku, srećni smo zajedno i ljubav koja nas veže još je jača. Očekujemo bebu i ja sam veoma srećan zbog toga i spreman sam da budem otac. Provodim i mnogo više vremena sa svojom ženom, vodim računa o kući, mojim dužnostima i trudim se da je zamenim u poslovima.

Ljudi me vide kao mnogo pristupačnijeg, a ja osećam mnogo više ljubavi prema ljudima uopšte. Stalno stičem nove prijatelje, dok sam ranije imao samo jednog, ili dvojicu.

Našao sam stabilnost i na poslu gde radim već nekoliko godina. Nekoliko puta sam unapređen i dogurao sam do direktorskog mesta.

Za mene je najvažnije to što sam iznutra postao stabilnija osoba. Često se radujem, a i dalje se trudim da nastavim da se menjam na bolje.

Bog je sve prisutniji u mom životu. Osećam kako me vodi i brine o meni u svim aspektima mog života.

10. Perspektiva iz ugla istraživanja zasnovanog na duhovnoj nauci

Dijagnoza

6. maja 2002. godine, Derek je došao u SSRF u stanju depresije. Ovo je njegova slika snimljena tog dana.

Odveden je u Odeljenje za znanje o suptilnoj dimenziji. Ovde je tragalac, gospođica Anurada Vadekar, svojim aktivnim šestim čulom (sposobnost suptilnog opažanja) uradila suptilni pregled da bi videla kako Derek izgleda u suptilnoj dimenziji. Nacrtala je crtež onoga šta je videla. Ovako je izgledala suptilna slika.

4-SRP_Derek-02

A ovo je kompjuterski obrađena slika onoga što je ona zaista videla.

Iz slike se jasno vidi da je duh zaposeo Dereka. Pokušavao je da ga kontroliše. Zaposeo ga je i uticao na njegovo telo i um. Ubacivao je sumnje u njegov um i izazivao depresiju. Sivi tonovi označavaju manje telesne bolove. Derek je osećao bolove u celom telu, jer je u njemu bila crna energija.

Kako i zašto je duh zaposeo Dereka?

Duh je mučio Dereka, jer nije hteo da Derek duhovno napreduje i širi Duhovnost u društvu. Duhovima je lako da zaposednu one koji imaju slab um i visoki ego.

Šta je bio stvarni razlog za prekomerne seksualne misli?

Kada se negativna energija duha uskladišti u preponama, koja se uglavnom odnosi na elemente Apsolutne Zemlje i Apsolutne Vode, onda se deo rađe u mentalnim omotačima povećava. Rezultat toga su povećane seksualne želje. Ove crne frekvence duha utiču na reproduktivne organe uzrokujući njihovo stiskanje i širenje što deluje na mentalni omotač i pojačava seksualnu želju.

Duhovni lek / sredstvo za isceljenje

Prema duhovnoj nauci, stvarni duhovni uzrok svake bolesti je dvostruki:

  1. Jedan uzrok proizlazi iz povećanja tama komponente sa propratnim smanjenjem satve
  2. Drugi uzrok je uticaj određene negativne energije.

Zato je duhovni lek zasnovan na otklanjanju ova dva uzročna faktora.

Dereku je savetovano pojanje Božjeg Imena prema njegovoj religiji. On je to odmah primenio i to sa verom. Rezultat je bio olakšanje i smanjenje njegovih problema.

Mehanizam delovanja duhovnog leka /metoda isceljenja

U Derekovom slučaju duhovni lek je bilo pojanje Božjeg Imena. Da bismo objasnili kako pojanje deluje, predstavićemo šta se dešava u svakoj od specifičnih faza pojanja.

Kliknite ovde da biste videli sliku – uskoro dolazi

Derek je pojao Božje Ime sa verom da će mu ono doneti olakšanje od uznemirenosti. Efekat pojanja bio je vidljiv već posle 15 minuta. Kao što možemo da vidimo na suptilnoj slici, dok Derek poje, u njemu dolazi do povećanja Božanske svesnosti za 30%. Prevladavajuće frekvence satve isijavaju iz njega velikom brzinom. Ove frekvencije napale su duha do nivoa od 20% i stvorile zaštitini štit oko Dereka do nivoa od 10%. Zbog toga je duh osetio da izgara, morao je  da pusti Dereka iz stiska i da se pomeri u stranu. Duh se pomerio 10 cm iza Dereka. Radi Božanske svesnosti u Dereku, crna energija duha počela je da curi napolje, a bol u telu i drugi simptomi smanjili su se za 30%. Zbog prevladavajućih satva frekvencija, crni omotač oko uma je uništen.

Ovo objašnjava Derekov fantastičan oporavak.

Redovnim pojanjem Božjeg Imena duh je bio prisiljen da trajno napusti telo tragaoca.

Ovo se dešava zbog sledećih faktora:

  • Kontinuiranim pojanjem Božjeg Imena, satva komponenta u tragaocu se povećava, a rađa-tama se smanjuje. Zbog porasta satva komponente duh oseća neprijatnost i ne može da je podnese. Zbog smanjenja tama komponente, više nema slabu tačku u Dereku koju koristi kao mesto za ulazak u njega.

     

     

  • Kao što je prikazano na sledećoj slici, oko Dereka je stvoren zaštitni štit koji štiti od ponovnog ulaska istog ili drugih negativnih energija.