Svrha života

1. Svrha života

S vremena na vreme čujemo pitanje koje se često postavlja, ‘Šta je smisao i svrha života?’ ili ‘Zašto smo rođeni?’. U većini slučajeva svako od nas ima svoj pogled na to šta mu je svrha života. Međutim, iz duhovne perspektive, postoje dva osnovna razloga zašto smo rođeni. Ovi razlozi jasno određuju cilj našeg života na najosnovnijem nivou. To su:

  • Da izmirimo račun uzimanja i davanja koji imamo s raznim ljudima.

  • Da ostvarimo duhovni napredak s krajnjim ciljem da se spojimo sa Bogom i tako izađemo iz ciklusa rađanja i umiranja.

2. Izmirenje našeg računa uzimanja i davanja

Kroz mnoge živote mi nagomilavamo mnogo računa uzimanja i davanja koji su direktan rezultat naših dela i akcija. Računi mogu da budu pozitivni i negativni prema prirodi naših akcija. Po opštem pravilu je u sadašnjoj eri približno 65% našeg života sudbinski određeno (nije pod našom kontrolom), a sa 35% našeg života upravljamo slobodnom voljom. Svi važni događaji u životu su sudbinski predodređeni. Ovi događaji uključuju rođenje, porodicu u kojoj ćemo se roditi, osobu (ili osobe) s kojima ćemo se venčati, decu koju ćemo imati, ozbiljne bolesti i vreme smrti. Sreća i patnje koje proživljavamo sa voljenim osobama i poznanicima jednostavno su posledica prethodnih računa uzimanja i davanja koji određuju put kojim se naše veze i odnosi razrešavaju i odigravaju.

Međutim čak i naša sudbina u sadašnjem životu je samo delić nagomilanog računa uzimanja i davanja koji smo sakupili tokom mnogih života.

Dok živimo ovaj život izmirujemo naš račun uzimanja i davanja i ispunjavamo sudbinu određenu za ovaj život, mi stvaramo i nove račune radeći prema svojoj slobodnoj volji. Ovo se na kraju dodaje na naš celokupni račun uzimanja i davanja poznat kao nagomilani, ili akumulirani račun. Kao rezultat toga, moramo ponovo da se rodimo da bismo dalje izmirili račune uzimanja i davanja i zaglavljeni smo u ciklusu rađanja i umiranja.

Obratite pažnju na članak Oslobađanje iz ciklusa rađanja i umiranja (Mokša)’ koji objašnjava kako se zaglavimo u ciklusu rađanja i umiranja.

3. Ostvarivanje duhovnog napretka

Krajnji cilj u duhovnom razvoju na svakom duhovnom putu je spajanje s Bogom. ‘Spajanje s Bogom’ znači doživeti Boga u sebi i u svemu oko sebe, a ne poistovećivati se sa pet čula, umom i intelektom. Ovo se događa na duhovnom nivou od 100%. Većina ljudi u današnjem svetu je na duhovnom nivou od 20-25% i nisu skloni nikakvoj duhovnoj praksi ili duhovnom razvoju. Oni se takođe i snažno poistovećuju sa pet čula, umom i intelektom. To se pokazuje u životu kroz to da nam je jako bitan izgled ili smo uobraženi zbog svoje inteligencije ili uspeha.

Kad duhovnom praksom ostvarimo rast do duhovnog nivoa od 60% (samašti) ili 70% (vjašti), oslobođeni smo od ciklusa rađanja i umiranja. Posle dostizanja tog duhovnog nivoa, bilo koji preostali račun uzimanja i davanja možemo izmiriti u višim suptilnim regijama Mahaloka i višim regionima. Međutim, ponekad ljudi duhovnog nivoa iznad 60% (samašti) ili 70% (vjašti), mogu da izaberu da se rode na Zemlji da bi vodili čovečanstvo ka Duhovnosti.

 Svrha i smisao života

Duhovni napredak je moguć samo kroz duhovnu praksu koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse. Duhovni putevi koji nisu u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse vode ka stagnaciji u duhovnom razvoju pojedinca.

Obratite pažnju na članak Značaj regiona Zemlje za sposobnost obavljanja duhovne prakse u odnosu na druge duhovne regione kao što su raj i Pakao.

4. Šta to znači na planu naših životnih ciljeva?

Većina nas ima svoje lične životne ciljeve. Oni mogu da uključe želju čoveka da postane doktor, da bude bogat i slavan ili da predstavlja svoju zemlju u nekoj oblasti. Koji god bio cilj, za veliku većinu nas je cilj najčešće pretežno svetovne prirode. Celokupan obrazovni sistem je postavljen tako da nam pomogne da stremimo ka tim svetovnim ciljevima. I kao roditelji mi usađujemo svojoj deci isti svetovni cilj, ohrabrujući ih da uče i biraju profesije od kojih će da imaju više materijalne koristi nego što mi imamo u svojoj profesiji.

Neko bi mogao da pita “Kako se ovi svetovni ciljevi usklađuju s duhovnim ciljem života i razlogom našeg rođenja na Zemlji?”

Odgovor je vrlo jednostavan. Mi se borimo za svetovne ciljeve na prvom mestu da bismo dostigli zadovoljstvo i sreću. Težnja za neuhvatljivom ‘nenadmašnom i trajnom srećom’ je suštinski pokretač svih naših akcija. Međutim, čak i ako ostvarimo svetovne ciljeve, sreća i zadovoljstvo koji iz toga proističu su kratkog veka, mi tragamo dalje za novim snom za kojim ćemo da jurimo.

‘Nenadmašna i trajna sreća’ može da se dostigne samo kroz duhovnu praksu koja je u skladu sa šest osnovnih principa duhovne prakse. Najviši oblik sreće, a to je Blaženstvo, jeste aspekt Boga. Kad se sjedinimo s Njim i mi doživljavamo neprekidno Blaženstvo.

To ne znači da treba da odustanemo od svega što radimo i posvetimo se samo duhovnoj praksi. To znači da samo kad spojimo duhovnu praksu sa svetovnim životom možemo da doživimo nenadmašnu i trajnu sreću. Članak ‘Istraživanje zasnovano na duhovnoj nauci o trajnoj sreći’ detaljno objašnjava blagodati duhovne prakse.

Ukratko, što su naši životni ciljevi više u skladu s ciljem da duhovno napredujemo, to naš život postaje bogatiji i doživljavamo manje životnih patnji. Sledi primer kako se naša duhovna perspektiva u životu menja kako duhovno rastemo i sazrevamo.

Smisao i svrha života - svetovni naspram duhovnog

5. Primer kako svetovni život može da funkcioniše s duhovnim ciljevima

U SSRF-u imamo velik broj tragalaca koji posvećuju svoje vreme i sposobnosti i tako služe Bogu. Na primer :

  • Jedan od naših tragalaca je stručnjak za informacione tehnologije i u svoje slobodno vreme vodi računa o tehničkim aspektima naše veb stranice.

  • Jedan od članova našeg uredničkog tima je psihijatar i pomaže da se informacije koje dajemo provere s medicinskog i duhovnog stanovišta.

  • Još jedan tragalac SSRF-a putuje u druge zemlje zbog posla. Ona koristi svoje slobodno vreme da obavesti slične organizacije iz te zemlje o našoj veb stranici.

  • Jedna domaćica pomaže u pripremi osveženja za duhovna okupljanja.

Tragaoci SSRF-a su primetili velike pozitivne promene od kad su uključili Duhovnost u sve delove svog života. Neke od ključnih promena jesu povećanje sreće i smanjenje tuge. Čak i kad se tragaoci SSRF-a susretnu sa situacijama koje bi trebalo da budu bolne ili traumatične, osećaju da su zaštićeni od bola.

6. Šta je loše u tome da se ponovo rađamo?

Ljudi ponekad pomisle, “Šta je loše u tome da se ponovo rađamo?”

Kako budemo ulazili sve dublje u Kalijugu (Era razdora), sadašnju eru Univerzuma, život će biti uglavnom prepun problema i bola. Istraživanje zasnovano na duhovnoj nauci je pokazalo da je, širom sveta, prosečno ljudsko biće srećno samo tokom 30% vremena, dok je tokom 40% vremena nesrećno. Preostalih 30% vremena osoba je u neutralnom stanju kad ne oseća ni sreću ni nesreću. Na primer, kad osoba šeta ulicom ili obavlja neke svakodnevne zadatke itd. nema ni srećne ni nesrećne misli.

Osnovni razlog za sve što je navedeno je to što je većina ljudi na nižem duhovnom nivou. Zbog toga, naše odluke i dela vrlo često zadaju bol drugima i na kraju pojačavaju rađa i tama komponente u okolini. Kao rezultat toga, mi nagomilavamo karmu  ili račune uzimanja i davanja. Zbog toga će većem delu čovečanstva naredni životi biti bolniji nego što je sadašnji.

Iako je svet napravio divovske korake u ekonomiji, naučnom i tehničkom napretku, ljudi danas su siromašniji nego prethodne generacije u pogledu sreće koja nam je osnovni cilj u životu.

Obzirom da svi mi želimo sreću, ponovno rođenje i budući životi nam neće doneti nenadmašnu i trajnu sreću koju želimo. Samo duhovni napredak i spajanje s Bogom će nam osigurati potrebnu i trajnu sreću.