1-SERB-vd-transformation

 

1. Uvod

Od detinjstva sam bila naklonjena Duhovnosti iako nisam znala pravo značenje toga. Iznutra sam oduvek verovala da će Bog uvek voditi računa o meni.

Odrasla sam u hinduističkoj porodici, poštujući obrede i svakodnevno Bogosluženje. Postila sam od svoje 11 godine i volela sam Boga, posebno Boga Rama (vrhovno Božanstvo), jer sam se osećala blisko Njemu. Kada sam imala 12 godina učila sam Šri Ram šloku (Sveti stihovi) na Sanskrutu i čitala sam Svete tekstove. Sa 12 godina bila sam zainteresovana za Svece i počela sam sa pojanjem Imena “Boga Rama”.

U našoj porodici, moj mlađi brat je uvek imao neke zdravstvene teškoće i puno životnih problema. Tokom mojih tinejdžerskih dana moja porodica se suočavala sa brojnim teškoćama, na primer: pukotine koje su se pojavljivale u kući, gubljenje bicikala, nestanci mog brata po nekoliko dana i majčini zdravstveni problemi.

Generalno, u svojim molitvama sam se molila Bogu za dobar život i akademski uspeh. Moj brat je 1997. imao veliku operaciju na mozgu, što je oštetilo njegov vid. Doktori su rekli da smo srećni što je uopšte živ. Ovo je za mene bila tačka preokreta. Ranije sam imala običaj da pitam Boga “Zašto se nama ovo dešava”. Moji roditelji su patili i emotivno i finansijski. To me je toliko uznemiravalo da sam se molila Bogu da ja umrem umesto brata, da pusti mene da patim, a njega da poštedi. Takođe me bolelo i to da gledam svog mlađeg brata kako se muči sa slabovidošću i kako mu je potrebna pomoć u svemu. Brinula sam se za njegovu budućnost. Bilo mi je teško da gledam svoje roditelje kako pate. Sa 18 godina (1996), počela sam da radim puno radno vreme kako bih isplatila svoje studije (Osnovne studije na elektrotehnici). Budila sam se svakoga dana u 6 ujutru a legala sam posle ponoći (ponekad u 2-3 ujutru).

2.  Pitanja u umu

Prateći bratovljevu operaciju, počela sam da razmišljam da sigurno postoji nešto čega mi nismo svesni. Pojavilo mi se puno pitanja u umu. Neka kojih se sećam su, “Zašto samo moj mlađi brat ima problema a ne ja ili moj stariji brat?“ “Zašto ljudi imaju različita verovanja, religije i puteve?” “Da li se uspeh dešava samo zbog našeg truda?” “Da li je sve u našim rukama?” “Da li neko može zaustaviti smrt?”

Počela sam da čitam duhovni tekst koji mi je dao ujak ali nisam mogla da nastavim jer me je porodica molila da ostanem usresređena na studije a i nisu baš voleli da čitam takve knjige. Plašili su se da ću odlutati od svetovnog života ako nastavim da čitam ovu knjigu.

Recitovala sam jednu stotru svaki dan, nastavila sam sa pojanjem i trudila sam se da uglavnom  vodim satvik način života tokom ovog perioda. Ali često sam sanjala mnogo zmija kako me muče, ali me nikad nisu povredile. (Kasnije sam od SSRF-a saznala da je to bio znak problema sa duhovima preminulih predaka).

3. Promena načina života u SAD-u

Udala sam se 1999. i sa mužem otišla u SAD. Način mog života se potpuno promenio i počela sam da se šminkam, da nosim raznoliku odeću (da nosim crno i sl.), interesovala sam se za ulepšavanje i razne frizure. Teško sam se uklopila i sredinu i osećela sam nostalgiju za svojom zemlljom.

Jedna pozitivna stvar je bila da sam tada imala dovoljno vremena da čitam duhovne tekstove u biblioteci.

Godine 2002. sam dobila sina. Prijatelj jednog SSRF tragaoca nas je posetio i pokazao nam SSRF internet stranicu. Počela sam s vremena na vreme da čitam tu stranicu i kada sam imala vremena, a i iz radoznalosti, kada sam se pitala oko nečega. U SAD-u sam tražila posao i nastavila prethodno započeto pojanje, stotre i dnevno Bogosluženje tokom tog perioda. Takođe sam želala da nastavim sa studijama na fakultetu i da dobijem master diplomu.

U periodu između 2004. i 2006. otpočela sam master studije u Kaliforniji i ponovo počela puno radno vreme. Zbog gustog rasporeda, malog deteta, posla, obaveza u kući i zdravstenih problema bila sam pod velikim stresom. Dnevno recitovanje stotri je skoro prestalo (čak sam počela da zaboravljam reči). Svakodnevno Bogosluženje je takođe prestalo. Bilo mi je teško da pojem tokom dana, što je bilo mnogo lakše u mojoj zemlji.

Tokom ovog perioda, razbolela sam se, počelo je kao mali kašalj koji je trajao nedeljama, a kada sam dobila lekove za to, pojavili su se neželjeni efekti. Jedan od lekova me je činio pospanom, a drugi me držao budnom. Ovi neželjeni efekti su trajali nekoliko nedelja ali njihov uticaj na moj organizam ostao je mnogo duže. Lekovi su naneli veiku štetu i mom umu. Nisam mogla da shvatim šta mi se dešava. Osećala sam se nesigurno i povećao mi se osećaj inferiornosti. Takođe, pogoršale su mi se i ocene na fakultetu. Iako sam činila sve što sam mogla da popravim stvari, ništa nije delovalo. Svađe sa mužem su se povećele. Osećala sam neki suptilni entitet u kući i postala sam jako plašljiva. Nisam uopšte znala da imam tako slab um. Nisam mogla da razdvojim realnost od snova. Moj muž i prijatelji su se pitali šta nije u redu samnom. Ponekad sam se osećala kao da me neko prati na posao, u školu pa čak i kod kuće. (Napomena urednika: Osoba se može ovako osećati zbog toga što putem šestog čula oseća suptilni entitet oko sebe.)

4. Neobjašnjivi događaji

1.Nekoliko puta smo muž i ja zaboravili ključeve od kuće, zbog toga smo imali neprilike. Jednom sam ostavila ključ u autu i ostala sam zaključana.
2. Jedan dan sam došla u neočekivano vreme kući i videla da su vrata stana širom otvorena. Mislila sam da možda muž radi od kuće ali kada sam ušla, nikoga nije bilo unutra.
3. Tokom tog perida, osećala sam puno besa prema mužu i sinu.
4. Često sam išla u hitnu pomoć, ali sve je bilo u redu sa mnom i medicinski i psihički.
5. Jedne noći sam brzo zaspala i osetila sam da neko izlazi iz stana, pa sam odmah ustala. Videla sam da moj sin (tada je imao 2 godine) i muž spavaju u drugoj sobi ali su vrata stana bila otključana.
6. Kada sam bila sama u stanu, čudne su se stvari dešavale. Često sam imala nešto kao deža vi i kao da sam ponovo doživljavala neke događaje.
7. Jednoga dana TV je bio uključen i scena koja je išla je bila ista ona u kojoj sam se ja nalazila tog momenta. Bila sam iznenađena i pitala sam se “Kako je ovo moguće?”

Zbog ovih i sličnih iskustava, osećala sam se kao da gubim razum jer nisam mogla da razumem zašto se sve to događa. Postala sam plašljiva i nisam mogla više da donosim ni najmanje odluke. Na primer: „Šta da obučem ako moram da izađem?“ Trebalo mi je i po 15-20 minuta da odlučim šta se slaže sa košuljom ili bih stalno proveravala razne odevne kombinacije. Jednom prilikom dok sam šetala po šoping centru, osetila sam se toliko iscrpljeno da mi je bilo teško da napravim još jedan korak i poželela sam tu da zaspim.

Tokom 2006. godine sam napustila posao i napravila pauzu od studija jer nisam mogla da podnesem sve što mi se događalo.

U tom  periodu, SSRF internet stranica mi je pomogla. Posećivala sam razne duhovne stranice kako bih pronašla rešenje, i iz radoznalnosti sam postavljala pitanja poput “Da li duhovi zaista postoje?”, “Šta je to kroz šta prolazim?” Često sam ulazila na SSRF internet stranicu gde se nalazila slika Njegove Svetosti Doktor Atavlea i iz nepoznatih razloga sam besno pričala sa Njegovom slikom.

5. Započinjanje duhovne prakse

Tokom ove kratke pauze od posla i nastavkom mog master programa 2007. godine, osetila sam malo olakšanje. Mogla sam da nastavim sa dnevnim obrednim Bogosluženjem, pojanjem i dobila sam novi posao. Kupili smo novu kuću 2008. i preselili se u drugi kraj. Kroz godinu dana zatrudnela sam i ubrzo posle toga ponovo došla u kontakt sa još jednim tragaocem SSRF-a. Moja duhovna praksa je počela 2009. tokom druge trudnoće.

Od SSRF-a sam saznala za pojanje koje otklanja probleme sa suptilnim telima preminulih predaka i o negativnim energijama o duhovima, deža vi itd. U početku, dok sam radila Šri Gurudev Data pojalicu imala sam poteškoće da se koncetrišem ali kasnije je koncentracija dolazila prirodno. Početkom jula 2009. počela sam da svakog petka prisustvujem SSRF javnim satsanzima  za Severnu Ameriku. Postavljala sam i pitanja na SSRF stranici i moje proučavanje SSRF vebsajta je započelo istinski. Na brojna pitanja koja sam imala tokom satsanga dobila sam odgovor a da nisam ni postavila pitanje.(Napomena urednika: Ovako deluje Božji Princip Učenja)

Mnoga pitanja koja sam imala u detinjstvu su takođe bila rešena, a i počela sam da shvatam koncept sudbine. Shvatila sam zašto sam viđala zmije u snovima i zašto je samo moj brat morao da prođe kroz operaciju. Kada sam počela sa praktikovanjem Duhovnosti i primenom onoga što sam naučila na satsanzima, brojna duhovna iskustva su mi pomogla da se vera poveća i pokazala su mi da sam na pravom putu ka Bogu. Osećala sam da je ovo nešto što sam tražila mnogo godina. Bila sam zahvalna za saznanja o merama duhovnog isceljenjasatsangusluženju Apsolutnoj Istini (satsevi)duhovnom pročišćenju kuće. Ovo je takođe veoma pomoglo da se smanje svađe između mene i mog muža. Počela sam da se trudim da postanem satvik, da jedem satvik hranu, nosim satvik odeću (npr. prestala sam da nosim crno) i počela sam da vezujem kosu na satvik način. Moj muž je takođe počeo da dolazi na satsange i započeo je duhovnu praksu.

6. Poseta Njegovoj Svetosti Pande Maharađu

Godine 2010. sa svoje dvoje dece i mužem posetila sam Sveca na visokom duhovnom nivou (Njegovu Svetost Pande Maharađa). Pitao me je zašto sam nesrećna, a meni su krenule suze. Počela sam da plačem bez razloga. Nisam želela da pogledam u Njega. Kasnije sam saznala (jer mi je tragalac sa visoko razvijenim šestim čulom rekao) da su mi oči bile napadnute negativnom energijom. Tako sam shvatila zašto nisam mogla da gledam u Sveca. Naučila sam i da se gresi gube kada sa pokajanjem plačemo pred Svecem. Pozvao me je da sednem pored Njega i bila sam blagoslovena zagrljajem. Osetila sam Njegovu neizmernu ljubav prema meni. Osetila sam toplotu i puno pozitivne energije. Osetila sam da sam pronašla najsigurnije mesto na celom svetu, ono što sam oduvek tražila. Pretpostavljam i da mi se desilo duhovno isceljivanje zbog Njegovog prisustva.(Napomena uredinika: Njegova Svetost Pande Maharađ je Svetac na 86% duhovnog nivoa i zaista se u Njegovom prisustvu automatski dešava duhovno isceljivanje.).

Njegova Svetost Pande Maharađ je pogledao u moju jednogodišnju kćerku i osmogodišnjeg sina i rekao mi je da su deca rođena iz višeg nivoa raja (ućarsvarga lok). Bila sam iznenađena ali sam osetila neizmernu zahvalnost da su ova mala deca već tragaoci za Bogom iz viših regija Univerzuma i da su došli u našu porodicu da duhovno napreduju.

Rečeno mi je da radim na uklanjanju ličnih mana besa i tvrdoglavosti. Otpočela sam aspekt duhovne prakse koji se zove ukljanjanje ličnih mana. Trebalo mi je skoro godinu dana da se bes smanji i polako sam se osećala bolje u vezi sa sobom. Počela sam da osećam da ovaj aspekt duhovne prakse na SSRF Putu milosti Gurua pomaže da se moje lične mane zaista smanje.

Bilo mi je teško da prihvatim ometanja negativnih energija kao i brojne prepreke sa kojima sam se sretala tokom svog služenja Apsolutnoj Istini, ali bliski tragaoci su me uvek ohrabrivali da pre početka uradim mere duhovnog isceljivanja. Posle duhovnog isceljivanja ove negativne misli bi potpuno nestale..

Snovi sa zmijama koje sam imala nestali su u roku od prvih nekoliko godina duhovne prakse, kao i nemir koji se pokazivao kao brzo cupkanje nogu. Um mi je postao mirniji, a odlasci na spavanje kasno noću su postepeno prestajali.

7. Prva poseta SSRF Duhvnom Istraživačkom Centru 2012. godine

Tokom ove posete najveće učenje mi je bilo kako Bog zna svaku misao u našem umu.  Na jedno od pitanja koje sam imala, dobila sam odgovor a da nisam nikoga ni pitala. Naučila sam šta je zapravo zahvalnost, kada sam bila svedok tome kako tragaoci za Bogom obavljaju sve aktivnosti u svakom aspektu svog života sa jednim ciljem, Bogospoznajom. Osetila sam pozitivnu energiju u celom SSRF Duhovnom Istraživačkom centru. Takođe sam shvatila da je to samo moj osećaj da sam odvojena od Boga. Čvrsto sam odlučila da želim da se predam i  žrtvujem sve za Boga. (jer ništa i nije moje, uvek je pripadalo Njemu). Zbog svog ega uvek sam mislila da ono što je meni na umu drugi ne znaju, ali sada sam shvatila da Bog zna sve.

Posle ove prve posete, kroz šest meseci, u decembru 2012. ponovo sam došla u SSRF Duhovni Istraživački Centar  na SSRF Duhovni seminar. Ova poseta je bila neočekivana ali veoma blažena. Proces uklanjanja ličnih mana i ega se dešavao na dosta dublji način. Shvatila sam koje su to moje duboko ukorenjene mane posle ovog seminara. Naučila sam šta je prava duhovna introvertnost, kako da prihvatim greške i kako da ih ispravim. Takođe sam razumela da je mirno prolaženje kroz sudbinu deo duhovne prakse, kao i to da sam nekada bila tvrdoglava i kako su moje mane prouzrokovale nesreću u mom životu.

8. Zahvalnost

Ne mogu da pronađem reči kako bih iskazala zahvalnost Bogu i SSRF-u za razjašnjenje sumnji i za savetovanje kako da idem ka Bogu. Nastavljam sa trudom u duhovnoj praksi i činim male korake ka Bogu.

– Gđa V.D., SAD