Kako da znam da li mi je uopšte potrebno duhovno isceljivanje?

Fondacija za istraživanja zasnovana na duhovnoj nauci (SSRF) preporučuje nastavak konvencionalnog medicinskog lečenja paralelno sa upotrebom sredstava za duhovno isceljivanje kod tretmana fizičkih i psihijatrijskih bolesti. 

Čitaocima se savetuje da koriste bilo koje sredstvo za duhovno isceljivanje prema sopstvenom izboru i na sopstvenu odgovornost.

Istraživanje koje je Fondacija za istraživanja zasnovana na duhovnoj nauci (SSRF) sprovodila proteklih 25 godina, otkrilo je da 80% problema u životu ima svoj suštinski uzrok u duhovnoj dimenziji. Iz tog razloga ovi problemi mogu biti u potpunosti otklonjeni samo udruživanjem truda u svetovnom životu sa sredstvima za duhovno isceljivanje. Ovo objašnjava ogroman značaj duhovnog isceljivanja u rešavanju problema u životu. 

Hajde da pokušamo ovo bolje da razumemo jednom analogijom. Kako bismo održali dobro zdravlje trebalo bi da imamo izbalansiranu ishranu. Međutim, kad smo bolesni, potrebna nam je dodatna ishrana pored one uobičajene, da bismo se povratili. Na primer, kad imamo prehladu, uzmemo vitamin C. To je količina koja se dodaje na onu koja je već prisutna u dnevnoj ishrani u kojoj recimo koristimo limun, itd.

Isto tako, da bi u životu predupredili probleme, moramo da obratimo pažnju na fizičke, psihološke i duhovne aspekte. Većina ljudi obraća pažnju samo na fizičke i psihološke aspekte. U pogledu duhovnih aspekata je prisutan nedostatak razumevanja i vođstva. Tako većina ljudi ne razume značaj brige o duhovnom aspektu naših života putem obavljanja redovne duhovne prakse.

Healing Required

Jedan od važnih korena uzroka problema koji potiču iz duhovne dimenzije je sudbina, koja u proseku određuje oko 65% događaja u našim životima. Ovo znači da nam je oko 65% problema u životu suđeno. Sudbina, ili suđeni problemi mogu da budu prevaziđeni samo kroz duhovnu praksu. Iz ovih razloga, osim obavljanja redovne duhovne prakse u svrhu duhovnog rasta, ljudi bi trebalo da rade duhovnu praksu i zbog predupređivanja problema, i kao meru duhovnog isceljivanja za otklanjanje problema prouzrokovanih sudbinom.

Iz toga proizlazi, da je duhovna praksa suština našeg života i u poređenju sa prethodnim, ključni sastojak duhovne hrane za uravnoteženi život. Međutim, čak i kad ljudi žele da rade duhovnu praksu, većina ne zna za koju da se odluči, ili je malo razumevanje šest osnovnih principa duhovne prakse.

Kad ljudi imaju niske duhovne rezerve, negativne energije ih stalno ometaju na duhovnom nivou. Posledica toga je veći broj problema u životu. U takvim slučajevima osoba treba kao dopunu duhovnoj praksi da koristiti i druga sredstva za duhovno isceljivanje. Po primeru dodatne ishrane iz prethodnog poređenja.

Teško je intelektom da zaključimo da li nam je potrebna dopuna duhovnoj praksi u vidu duhovnog leka. Samo Sveci i ljudi sa razvijenim vančulnim opažanjem (ESP) tj. šestim čulom su merodavni da prepišu duhovni lek, jer jedino oni mogu da dijagnostikuju da li je koren problema duhovne prirode.

Međutim, moguće je intelektom doneti odluku ako se zapazi sledeće:

  • Problemi koji ne nestaju i pored najboljeg svetovnog  truda.

  • Hronični, ili recidivni problemi bez jasnog uzroka.

  • Problemi koji utiču na više članova porodice istovremeno.

  • Problemi koji se pogoršavaju oko mladog ili punog Meseca.

  • Problemi koji se umanjuju bar delimično kada se zaposednuta osoba nađe u duhovno pozitivnom okruženju, kao na primer u društvu Svetaca. 

U zaključku predlažemo:

  • Svakodnevno rađenje duhovne prakse, kao najbolje duhovne mere.

  • Koristiti sredstva za duhovno isceljivanje kao dopunu u navedenim slučajevima u životu, ili kod problema koji opstaju uprkos stalnom trudu.