1. Uvodno o prikupljanju podataka o sebi

U prethodnom odjeljku raspravljali smo o nekim primjerima grešaka i kako ih razvrstati. U ovom poglavlju ćemo obratiti pažnju na prikupljanje podataka (tj. grešaka) o sebi i kako ih pisati, odnosno pohraniti.

Kako bi započeli proces uklanjanja mana osobnosti, pokušajte sedam do deset dana pisati greške koje ste osvijestili ili na koje vam je netko ukazao. Ovo se također odnosi i na greške kojih ste postali svijesni dok se razgovaralo o greškama drugih, pa ste shvatili da ste i vi počinili slične greške. Pisanjem grešaka mi u stvari prikupljamo podatke o sebi kako bi mogli analizirati svoju osobnost. U početku je svijest o tome kamo se uopće krećemo vrlo mala ili ju uopće nemamo, pa možemo koristiti pomoć drugih. Nakon otprilike 10 dana dobiti ćemo ideju o vrstama grešaka koje se pojavljuju, što nam pomaže shvatiti u što trebamo ulagati trud.

2. Budite određeni kada pišete greške

Prilikom pisanja greške osoba treba naučiti kako je napisati na određen, ali jednostavan način kako bi umu bilo jasno u čemu je pogreška.

Um ima sklonost štititi samoga sebe. Zbog toga on pokušava prikriti greške ili držati osobu u stanju zbunjenosti kako osoba ne bi dobila pomoć koju treba. Kao rezultat toga, um zbunjuje i zavarava osobu i pokušava ojačati osjećaj „ja sam u pravu“. Stoga, što smo kraći i određeniji kod pisanja grešaka, to je bolje za nas.

nepravilno napisane greške.


“Danas je bilo nekoliko situacija u kojima sam trebala vikati na djecu. Ništa ne drže uredno. Koliko god im govorim oni ne uče. Morala sam biti malo stroga. Anino ponašanje je sve gore i gore. Stalno želi nešto novo. Kao roditelj nastojim uravnotežiti stvari, no njezini prohtjevi ne prestaju. Moja dilema je ako udovoljim njezinih prohtjevima ona neće shvatiti vrijednost onoga što dobije. S druge strane, ako ne udovoljim njezinim zahtjevima, djeca će misliti kako ih njezini roditelji ne podržavaju. Znam da je to prolazna faza, ali u jednom trenutku morala sam vikati ”

Za navedeni primjer bilo bi puno učinkovitije napisati grešku na sljedeći način.

1. Kada Ana (moja kći) nije počistila ormar iako sam ju podsjetila, naljutila sam se na nju.

2. Kada me je Ana (moja kći) pitala da joj kupim skupe sandale, imala sam reakciju i pomislila ako svaki puta udovoljim njezinim željama uzeti će stvari zdravo za gotovo i misliti da se sve dobiva lako.

U ranijem slučaju, teško je odrediti glavni problem. Ako netko ne može pravilno odrediti problem, mala je mogućnost da će moći analizirati grešku ili dobiti pomoć za nju. Kako bi um shvatio uzrok problema/reakcije, potrebno je biti u potpunosti određen. Razlaganjem cijelog događaja na manje greške i pisanjem tako da um i intelekt osvijeste točno što je učinjeno pogrešno, pomaže da se bolje utvrdi mana odgovorna za počinjenu grešku.

3. Fokus treba biti na sebi

Ponekad osoba shvati da je počinila grešku kao reakciju prema drugome. No, um je drži u uvjerenju da je opravdano imala reakciju. Stoga, kada piše grešku, piše ju na način da navodi grešku druge osobe. To odvlači fokus na grešku drugih, umjesto da radi introspekciju svojeg udjela u događaju.

Primjer – greška pisana na ekstrovertan način s fokusom na tuđoj grešci

Moj suprug Jimmy je uvijek na mobitelu i nikada nema vremena za mene. Danas se to ponovno dogodilo. Trebala sam s njim raspraviti o nekim stvarima, a on je rekao da će uskoro imati vremena i opet se usredotočio na telefon, dok sam ja čekala. Pomislila sam kako je to nepristojno i ružno ponašanje s njegove strane i naljutila sam se.

Primjer – greška napisana s više introspekcije

Naljutila sam se na svojeg supruga Jimmya, jer sam očekivala da će odvojiti vrijeme za mene, a on je bio zaokupiran telefonom.

Kao što možete vidjeti ponovno napisana greška dovodi osobu do veće introspekcije što joj postaje katalizator za vlastito preispitivanje. Osoba je više usredotočena na uzrok greške na sljedeći način: „U redu, Jimmy je bio zauzet na telefonu, ali što me je toliko pogodilo? Ipak mu nisam unaprijed dala do znanja. Pomanjkanje komunikacije možda je njegov problem, ali ljutnja koje me je obuzela me samo žalosti. Također sam pretpostavila da je važnije ono što sam htjela s njim razgovarati od onoga što je on radio. Kako da smanjim svoju ljutnju?“

4. Napišite grešku iskreno

Korištenje neodgovarajućih izraza

Primijetili smo da tragatelji ponekad koriste riječi kojima umanjuju težinu svoje greške. Na primjer, jedna je osoba napisla svoju grešku na sljedeći način:

“Kada me je Joanne uvrijedila pred kolegama, bio sam malo uznemiren i osjećao sam da bih joj nešto odgovorio.”

U stvari on je bio vrlo uznemiren, ali nije htio priznati da ga je to toliko povrijedilo. Također, zaista je želio nju natrag uvrijediti pred njezinim prijateljima kako bi ju naučio lekciji. Zato bi bilo bolje da je napisao grešku na sljedeći način.

“Kada me je Joanne uvrijedila pred kolegama, bio sam vrlo uzrujan i imao snažnu potrebu da nju uvrijedim pred njezinim prijateljima..”

Bolje je izbjegavati riječi poput „malo“ ili „jedva“ kada govorimo o mana osobnosti, jer to odašilje pogrešnu poruku umu i intelektu da greška nije bilo nešto jako loše.

Priznavanje mana samom sebi

Mnogo puta čak i tragatelji teško priznaju da imaju određenu manu osobnosti. Na primjer, u redu je priznati da netko ima osjećaj ljutnje prema supružniku, jer je to posve normalno. Ipak, teže je priznati da netko ima zavist ili ljubomoru prema drugom tragatelju kojega su pohvalili na Satsangu za njegov trud. Mane osobnosti kao što su zavist, ljubomora, pohlepa i žudnja teže je priznati u odnosu na lijenost, nedostatak planiranja, neodgovornost itd.

Ponekad je potreba za zaštitom vlastitog imagea (slike o sebi) toliko velika da osoba neće zapisati grešku čak i kada ju je svjesna.

5. Dodatni savjeti za pomoć u pisanju grešaka

  • Sažetost, jasnoća, jednostavnost i iskrenost su ključne odlike koje trebamo imati na umu kada pišemo greške.
  • Ako se jedna te ista greška ponavlja nekoliko puta u toku dana – osoba može jednom napisati grešku i zapisivati svaki puta kada se greška ponovi kako bi shvatila njezinu težinu.
  • Pokušajte biti redoviti u pisanju grešaka. Možete koristiti predložak tablice. U kolonu „B“ u listu „Moje greške“ trebate upisivati greške koje ste primijetili tijekom dana uz datum naveden u koloni A. Cijelo poglavlje govori kako popunjavati kolonu B, PDR tablice.
  • Ponekad osoba može imati kratkotrajnu misao ljubomore ili ponosa. Treba ju zapisati istog trena, jer ju može zaboraviti do kraja dana kada sjedne zapisivati greške.
  • Uvijek imajte nešto pri ruci za zapisivanje grešaka, bilo to olovka i papir ili bilješke na vašem smartphoneu.
  • Sudjelujte na Satsanzima SSRF-a, jer će vam to pomoći da osvijestite što predstavlja grešku, kako biti budan u uočavanju greške i kako ju napisati.