1. Uvod

Ego je najveća prepreka u našoj duhovnoj praksi. Dok neki od nas imaju neku ideju o tome što je ego, mnogi ne znaju da je podvojenost glavni tip ega. Podvojenost znači imati osjećaj da smo mi ti koji rade. Kada počnemo obavljati neku aktivnost iz podvojenosti, znači da osjećamo kako mi to radimo, umjesto da shvatimo da Bog sve radi i predamo našu aktivnost Bogu. Drugim riječima, mi mislimo kako sve možemo obavljati sami. Na primjer, osjećamo da posjedujemo kuću, automobil, radimo da bismo zaradili za život i slično.

Predavanje podvojenosti (osjećaja da ja nešto radim) važno je za duhovnu praksu. Ono pomaže razviti stanje povezanosti s Bogom, u kojem osjećamo  da u stvarnosti mi ne radimo ništa i da jedino Bog radi sve.

2. Kako se razvija ego podvojenosti (osjećaj da ja nešto radim)?

Ego podvojenosti (osjećaj da ja nešto radim) je ustvari nastao zbog trenutne univerzalne tendencije da tražimo sreću i izbjegavamo nesreću. U prošlim vremenima, kada su ljudi bili duhovno čistiji, podvojenost je bila niža i bili su u stanju predanosti Bogu u kojem su osjećali kako Bog sve radi. S vremenom su ljudi počeli gubiti svoje prirodno stanje komunikacije s Bogom i počeli tražiti sreću i izbjegavati nesreću koristeći svoju slobodnu volju. Kao rezultat toga, ljudi su počeli osjećati da oni rade neku aktivnost i polako se razvio suptilni osjećaj podvojenosti.

Kako se razvijala podvojenost (osjećaj da ja nešto radim), počeli smo se sve više oslanjati na sebe umjesto na Boga. Bog nam daje točno ono što nam je potrebno ako se predamo Njemu. S druge strane, oslanjanje na sebe vodi ka greškama. Od kada smo se počeli oslanjati na sebe, počeli smo raditi greške koje su stvorile i utvrdile pogrešne impresije u našem umu. Ovo je na kraju dovelo do razvijanja mana osobnosti kao što su nestrpljenje, strah, zabrinutost, žurba, grubost, pretjerano razmišljanje, negativno razmišljanje, perfekcionizam itd. Um je trošio ogromnu energiju pokušavajući riješiti situacije izvan svojeg kapaciteta i održavati brojne misli, tako se naš kapacitet smanjio i počeli smo proživljavati situacije ispunjene stresom. To nas je dovelo do stanja u kojem se svijet sada nalazi, kada većina ljudi preuzima akcije na sebe iz osjećaja podvojenosti i razina nezadovoljstva je u stalnom porastu.

3. Zašto bismo željeli ego podvojenosti predati Bogu?

Budući da smo vrlo prirodno preuzeli podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) za svoje postupke, možda nije jasno zašto bismo ju željeli predati. Postoji zanimljiva činjenica da je odsustvo podvojenosti ključno za uspjeh bilo koje aktivnosti. Za pravilno obavljanje bilo koje aktivnosti, potreban je mir i predanost. Za bolje razumijevanje, uzmimo primjer glazbenika koji svira violinu, gimnastičara i javnog govornika. Nijedan od ovih ljudi ne može obavljati svoje aktivnosti kako treba ako postoji podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) i stres. Ako je pod utjecajem stresa, violinista neće svirati dobro, gimnastičar će pasti prilikom skoka, a javni govornik će napraviti greške u govoru .

Svi vrlo uspješni glazbenici, atletičari i javni govornici, ponašaju se smireno. Na neki način su predali kontrolu nad svojim aktivnostima i djelomično su povezani s njima na način da aktivnost dolazi automatizmom iznutra. Stoga su u stanju obavljati neke od svojih aktivnosti besprijekorno.

Kako tragatelj duhovno napreduje, počinje se poistovjećivati sve više s Božanskim principom u sebi, a sve manje s pet čula, umom i intelektom. Kao i glazbenik, gimnastičar i javni govornik, tragatelj obavlja aktivnost smireno i njegova djela postaju plodna i uz vrlo malo truda. U teškim situacijama tragatelj ne brine i umjesto toga ima vjeru u Boga i bezbrižan je. Tajna ovog stanja je u predavanju svega Bogu, što rezultira malom podvojenošću.

Iz svjetovne i duhovne perspektive, korisno je smanjiti i prevladati podvojenost jer se i svjetovne i duhovne aktivnosti događaju na najbolji mogući način uz nisku podvojenost. To znači da lakše možemo postići svoje ciljeve, bilo svjetovne ili duhovne, kada je podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) niska.

4. Kako prepoznati i prevladati ego podvojenosti (osjećaj da ja nešto radim)?

Podvojenost se doživljava kada god pojedinac iskusi psihološku sreću ili nesreću. Misli kao što su: ,,Lijepo mi ovo ide“, “Drugi će biti zadivljeni sa mnom“, ,,Mora da sam sposoban jer obavljam ovu aktivnost učinkovito“ itd., sve dolaze iz podvojenosti. Osjećamo sreću kada mislimo na ovakav način, ali to se zapravo događa jer osjećamo podvojenost, tj. da smo mi nešto napravili. Pogledamo li u sebe dublje, kada doživimo sreću, puno puta ćemo primijetiti prisustvo ovakvih suptilnih misli.

U isto vrijeme doživljavamo nesreću, također zbog podvojenosti. Misli kao što su: “Drugi me trebaju razumjeti“, “Ne mogu podnijeti ovu situaciju“, “Zaslužujem bolje“ i slično, nastaju iz osjećaja podvojenosti.

Drugim riječima, podvojenost možemo prepoznati u svim našim aktivnostima kada iskusimo sreću ili nesreću kao rezultat te aktivnosti.

Stoga se nameće pitanje kako možemo prevladati podvojenost? U stvari, većina nas ne zna obaviti nešto bez podvojenosti jer smo kroz mnoge živote sve činili na taj način. Čak i misao: ,,Ja ću prevladati osjećaj podvojenosti od Boga“ nastala je zbog podvojenosti. Ipak, postoji nekoliko koraka koje tragatelj može prakticirati kako bi prevladao podvojenost :

1. Podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) može se prevladati predavanjem Bogu. Možemo početi s malim stvarima, moleći Boga da nas nauči kako raditi. Na primjer, možemo pitati Boga da nas nauči kako očistiti  svoju sobu ili kako koristiti računalo da se naša duhovna praksa dogodi. Podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) je ukorijenjena čak i u malim zadacima i kroz traženje Božje pomoći u tim zadacima tragatelj se uči predavati. Kasnije je tragatelj sposoban predati se u puno složenijim zadacima kao što je pisanje izvješća ili vođenje satsanga.
2. Podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) se može prevladati predavanjem sreće i nesreće Bogu. Lakše je predati nesreću nego sreću, jer je um vezan za doživljavanje sreće. Tragatelj može naučiti predati nesreću prihvaćanjem teških situacija u životu s kojima se susreće i traženjem i prihvaćanjem Božje pomoći u njima. Tragatelj može moliti Boga da ga nauči obavljati duhovnu praksu u takvim situacijama, a kada teškoća prođe, tragatelj može izraziti zahvalnost Bogu za pomoć u toj situaciji. Na primjer, tragatelj je izgubio posao. On  se može pozitivno suočiti sa situacijom moleći se Bogu da ga nauči kako obavljati duhovnu praksu u toj situaciji i da je zatim preda Bogu, bez obzira je li dobio posao ili nije. Kada se tragatelj preda na ovakav način, Bog vodi računa o njemu i daje mu ono što je potrebno da bi se njegova duhovna praksa događala. Suočavanjem sa teškoćama na ovakav način, postajemo bezbrižni i situacije se rješavaju s lakoćom. Vjera također raste kada nam se pokaže kako se situacija može riješiti oslanjanjem i predavanjem Bogu.
3. Na kraju, tragatelj treba naučiti predati i sreću i nesreću kako bi prevladao podvojenost (osjećaj da on nešto radi), iako to nije lako jer zahtijeva naprednije razine duhovne prakse. Kako tragatelj napreduje, doživljava više duhovnu emociju (bhav) i Blaženstvo (Anand). Kako se to događa, tragatelj počinje uviđati da ovakva iskustva pružaju daleko više zadovoljstva od psihološke sreće. Tragatelj ulaže trud u povećanje duhovne prakse, kako bi se njegova duhovna emocija i količina Blaženstva koju osjeća povećali, a vezanost za sreću se automatski smanjila. Tragatelj također može u svoj um konstantno utiskivati impresiju da je cilj duhovne prakse  iskusiti duhovnu emociju i Blaženstvo, a ne sreću. Tako se lakše prevladavaju navike uma u traženju sreće.

Osim svega spomenutog, pojedinac može uložiti trud u povećavanje svih aspekata duhovne prakse, uključujući pojanje, dolazak na satsang, obavljanje seve. Povećanjem duhovne prakse, pojedinac počinje dobivati iskustvo Boga u sebi i to čini predavanje podvojenosti Bogu daleko prirodnije.

5. U vezi predavanja Bogu

Da rezimiramo, podvojenost (osjećaj da ja nešto radim) je stanje kada mislimo da smo mi oni koji obavljaju akciju, a ne Bog. Zbog podvojenosti postajemo zarobljeni u ciklusu neprestanog doživljavanja sreće i nesreće i ovo nam izaziva poteškoće u spoznavanju Blaženstva i Boga u nama. Kao posljedica, razvijaju se osobne mane i ego. Ulaganjem truda u prevladavanje podvojenosti, u stanju smo napredovati ka našem cilju u duhovnoj praksi – Bogospoznaji.

U nastavku je iskustvo Dejana Glešćića, tragatelja iz Srbije, koje može motivirati tragatelje na ulaganje truda za smanjenje podvojenosti (osjećaja da ja nešto radim):

„Bio sam pod stresom zbog nekih situacija u životu i na poslu. Kada sam sjeo raditi mjere duhovnog iscjeljivanja, neočekivano sam počeo plakati. Od tog trenutka sam počeo dobivati iskustvo kako Bog kontrolira tijelo, daje energiju umu i kontrolira misli i intelekt. Osjećao sam da čak i disanje radi Bog i da ništa što se događa nije rezultat mojeg truda. Bio sam samo promatrač. Sve je radio Bog i ja sam bio samo uronjen u razmišljanje o Njemu. Shvatio sam da su situacije s kojim sam se suočavao nastale kako bi me dovele do prijelomne točke da bih se naučio predati Bogu i osloniti samo na Njega. Osjećaj je bio neopisiv, bio sam blažen, miran i slobodan. Mislio sam kako je predivno biti stalno u ovakvom stanju jednom  kada dostignemo više razine Svetosti.“

Molimo se Bogu da tragatelji širom svijeta budu nadahnuti ovim člankom da prevladaju ego podvojenosti i iskuse Boga u sebi.