Sadržaj
1. Što je zahvalnost?
2. Površna zahvalnost i duhovna emocija zahvalnosti
3. U čemu je značaj zahvalnosti?
1. Što je zahvalnost?
Bog nas je stvorio i dao nam razne stvari u životu, uključujući i sam život. Svakog jutra se budimo da proživimo novi dan zahvaljujući Njegovoj milosti. Ovaj život na Zemlji je dragocjen kao jedini region na kome se može obavljati duhovna praksa u cilju izvršenja osnovnog cilja života. Kada neka osoba radi nešto za nas, mi osijećamo zahvalnost. Međutim, većina nas nije navikla da izrazi zahvalnost Bogu za sve sve što nam je dao. Izražavanje zahvalnosti Bogu za sve razne stvari koje On radi za nas zove se zahvalnost u duhovnoj praksi. Sposobnost da živimo u ovom osijećanju zahvalnosti je važan i suštinski dio tragateljevog duhovnog puta.
Realnost je takva da dok mnogi ljudi prihvaćaju Boga kao svog Tvorca, oni ne osijećaju potrebu da Mu izraze zahvalnost. Ovo je uglavnom zato što misle da se sve što im se događa u životu, ili bar većina svjetovnih stvari - dobrih ili loših, događa njihovom voljom. Oni će samo poslije velikih neobičnih preokreta, poslije intenzivne molitve kao čudotvornog lijeka za veoma bolesno dijete oboljelo od neke neizlječive bolesti, iskazati zahvalnost Bogu. Međutim, čak i tada je sjećanje na Božju pomoć ukazanu na tako očigledan i dramatičan način kratkog vjeka i kako vrijeme prolazi osoba se vraća svojim starim navikama sve dok ga ne pogodi slijedeći veliki problem, kada se opet počinje moliti za božansku intervenciju.
U nižim etapama našeg duhovnog napretka, u današnje vrijeme, u prosjeku 65% događaja odigrava se zbog sudbine, a 35% kao akcije naše volje. Kako napredujemo duhovno, počinjemo osijećati Božje prisustvo u svojim životima. Kako doživljavamo Njegovo prisustvo, doživljavamo i Njegovu milost i osijećamo da je sve što se događa u našem životu, Njegova volja. Tek poslije dostizanja duhovnog nivoa od 60% čovijek počinje zaista da cijeni i osijeća ovu činjenicu. Zajedno sa iskustvom dolazi zahvalnost u istinskom duhovnom smislu te riječi.
Trgatelj i pravi proučavatelj Duhovne znanosti razvija stav da treba učiti iz svake situacije, dobre ili loše. Iz raznih situacija i problema u životu on počinje učiti kako može razumjeti svoje mane i kvalitete. Na ovaj način on uči na čemu mora raditi da bi promjenio osnovu svoje osobne mane i da bi bolje razumio i bio svijestan svojih kvaliteta. Iz svih situacija u životu on dobiva putokaz da se usavrši, ne samo uvećavajući svoje trenutne kvalitete, nego zamjenjujući mane svoje osobnosti novim kvalitetima. On uviđa da mu Bog pomaže da kroz sve situacije, dobre i loše, ojača svoje tragateljstvo. U skladu s tim, on osijeća zahvalnost prema Bogu u svim situacijama, i dobrim i lošim, kao što osijeća i Božju ruku u svom životu koja ga upoznaje sa situacijama i omogućava mu mogućnost da shvati duhovne lekcije i učenja.
U većini slučajeva ova zahvalnost je usmjerena prema svom duhovnom vođi ili Guruu. Molimo vas da obratite pažnju na članak tko je Guru i kako On vodi tragatelja.
Da bi duhovno rastao tragatelj se treba izdignuti iznad svojih pozitivnih i negativnih emocija u koje je osoba koja nije tragatelj obično duboko upletena. Na ovaj načon se razvija duhovna emocija (bhāv), koja predstavlja osijećaj Božjeg prisustva svuda. Zahvalnost pomaže da se pojača duhovna emocija (bhāv).
2. Površna zahvalnost i duhovna emocija zahvalnosti
Zahvalnost izražena samo riječima je površinska zahvalnost. U inicijalnim etapama duhovne prakse, čovijek se čak mora potruditi da smisli riječi da bi izrazio zahvalnost Bogu. Ipak, za naš duhovni napredak je važno da se potrudimo usaditi naviku da odamo zahvalnost u sebi.
U ovoj inicjalnoj fazi, odavanje zahvalnosti dolazi iz srca uglavnom onda kada možemo vrlo jasno da vidimo božanski utjecaj u našem životu. Ovo može biti u slučaju da netko koga volimo bude čudom izliječen nakon što su liječnici odustali i ostali bez nade, ili je problem koji smo duže vrijeme imali iznenada olakšan poslije intenzivne molitve.U skoro svim drugim slučajevima mi odajemo zahvalnost za razne stvari u životu i čak za sam naš život na površinskom ili intelektualnom nivou.
Što se više udubljujemo u duhovnu praksu, otvaramo cijeli jedan novi svjet koji je do sad bio skrivan od nas. Dobivamo duhovna iskustva i ta duhovna iskustva su Božji način da komunicira sa nama. Postoji bezbroj sitnih ugodnih iznenađenja u našem životu i mi polako, ali sigurno osijećamo Božju ruku koja nas vodi u životu. Zahvalnost se počinje izgrađivati čak i za manje događaje u životu i stalnu božansku pomoć i ohrabrenje koje dobivamo kroz duhovnu praksu. Kada osijećamo zahvalnost i iskazujemo zahvalnost više puta u toku dana, postepeno se razvija duhovna emocija zahvalnosti. Ovdje, kako je već objašnjeno u članku, postoji neprekidno ostvarenje prije, za vrijeme i poslije shvaćanja da se ‘sve događa po Božjoj želji’. Međutim čovjekova zahvalnost je neprekidna i automatski izražena u iskrenim mislima. Stoga u ovoj fazi, zahvalnost je prisutna i pokazana u svakoj akciji, pokretu ili misli.
Ovaj viši korak napretka počinje kada je ego smanjen i kada čovjek jednom dostigne to stanje, ego ostaje nizak.
Zapravo, duhovna emocija zahvalnosti se aktivira Guruovom milošću i prema tome ostaje nepromjenjiva.
3. U čemu je značaj zahvalnosti?
Tragatelj počinje tako da se trudi da izrazi zahvalnost. Međutim poslije nekog vremena redovnog iskazivanja zahvalnosti i kroz duhovni rast, on razvija duhovnu emociju zahvalnosti. Jednom kada je ovo stanje dostignuto, kako on neprestano shvaća to da je ‘Bog Tvorac, ja sam nitko’, njegov suptilni ego se smanjuje. On počinje shvaćati svoje granice i nedostatak mogućnosti. Prema tome u svakoj teškoj situaciji on se pokorno predaje Bogu i tek tada učini nešto. Ovo se zove ‘predavanje Bogu’. Kada se počinje predavati Bogu ne samo u teškim situacijama nego čak i u malim, sitnim događajima u svakodnevnom životu njegova duhovna emocija predavanja raste. Bog brzo ispunjava molitve sa duhovnom emocijom poput, ‘Bože molim te da se brineš za moj duhovni rast, molim te reci mi što treba biti moj slijedeći korak, samo Ti me vodi’. Tragatelj koji osijeća duhovne emocije zahvalnosti i predavanja je uvijek blizu Boga. Bog daruje sve što je potrebno, tj. Duhovna iskustva, vodstvo i znanje takvom tragatelju čak i ako on to ne traži.
