3.4.5 Obavljanje duhovne prakse u skladu sa vremenom u kojem živimo
Satyayuga: Ovo je bila veoma čista epoha kad je prosječni duhovni nivo ljudi bio 70% (ovo je nivo Sveca). Ovi ljudi su bili toliko duhovno čisti da im je Put Znanja najviše odgovarao jer su imali potencijal da spontano razumiju prenesena značenja svih duhovnih spisa.
Tretayuga: Ovo je epoha u kojoj je prosječni duhovni nivo ljudi pao na 55% čime su izgubili potencijal da prate Put Znanja. Ali, i dalje su bili duhovno sposobni da izdrže pokoru (da recimo stoje na jednoj nozi 12 sati) i meditaciju (vrsta koja je od tragatelja zahtjevala da meditira dovoljno dugo da se preko njega stvori mravinjak).
Dwaparyuga: Došlo je do daljeg pada u duhovnom nivou i ljudi su izgubili potencijal da se podvrgnu rigoroznoj pokori i dugotrajnoj meditaciji. Zato je Božjom voljom učinjeno da ljudi mogu napredovati obavljanjem ritualnog bogosluženja kao duhovne prakse. Ovi rituali i žrtvene vatre (yadnyas) zahtjevale su puno vremena i napora jer je prikupljanje odgovarajućih sastojaka zahtjevalo mnogo vremena. Pored toga, rituali su se sastojali od velikog broja koraka koji su morali biti ispraćeni i u najmanji detalj. Ali, ljudi su bili dovoljno religiozni da su mogli da potroše vrijeme, napor i novac da bi ih provodili.
Kaliyuga: Ona se prevodi kao ‘Epoha stradanja’ i današnje je vrijeme. Prosječni duhovni nivo ljudi je pao na samo 20%. Naš kapacitet da obavljamo bilo koju od gore spomenutih duhovnih praksi je značajno smanjen. Uzimajući u obzir turbulentna vremena u kojima živimo i nivo duhovnog zagađenja – Bog nam je omogućio da ipak duhovno rastemo. Jedina duhovna praksa koju On želi da obavljamo je ponavljanje Njegovog Imena.
