1.2 Realnost života
|
|
Duhovno istraživanje je pokazalo da je u čitavom svijetu prosječan čovjek sretan samo 30% vremena a da je 40% vremena nesretan. Ostalih 30% vremena čovjek je u neutralnom stanju kada ne doživljava ni sreću ni nesreću. Na primjer, kada ide ulicom, ili radi uobičajene poslove, tada nema ni sretne ni nesretne misli.
Jedan od faktora koji pridonosi dvojbi o više nesreće u našem životu je naš školski sustav. On je programiran tako da nas uči velikom broju predmeta ali nastavnim planom nije predviđeno da studenti imaju predmet o trajnoj sreći. Nitko nas formalno ne uči kako da budemo sretni, neovisno o situaciji s kojom se suočavamo u životu.
Možemo sresti uglađenog gospodina s impresivnom vizit kartom koji pri suočavanju sa nekim financijskim gubitkom postaje depresivan i sklon samoubojstvu. Možemo sresti ženu kojoj se na radnome mjestu dive zbog ogromnog doprinosa razvoju poduzeća, a koju muž vara i ponižava koristeći činjenicu da se ona osjeća emotivno nesigurnom.
Netko marljivo uči i polaže mnogo ispita ne bi li ostvario početnu prednost i mogućnost za savršeni posao koji bi mu osigurao sreću udobnog života.
Možda bi trebalo istražiti druge načine koji bi nam pružili stalnu sreću a koji ne ovise o našoj životnoj situaciji.
Sada će neki od vas pomisliti: “Mislim da ovo nije za mene, jer sam ja u biti sretna osoba”.
Toj osobi možemo reći da su ovi članci namijenjeni i njoj iz 3 razloga:
-
Život je u stalnom stanju promjene. Ne možete jamčiti da će svi aspekti vašeg života ostati isti i nepromijenjeni. Na primjer, vaša poslovna, financijska, obiteljska situacija i sl.
-
Trebamo naučiti razviti tehniku koja omogućava stvaranje zaliha unutrašnje snage kako bismo se suočili s teškim vremenima, jer nikad se ne zna čeka li nas iza ugla neka ne baš ugodna životna situacija.
